Sead Alić
Središnje mjesto proturječnosti pa i raskrinkavanja književno-propagandne pozicije Amosa Oza nalazi se u Pozdravu fanaticima, u njenom završnom dijelu. Navedimo rečenicu o kojoj bi svaki intelektualac, ali i svaki čitatelj Ozova djela morao razmisliti. Oz naime kaže: „čvrsto podržavam pravo da izraelski Židovi, kao i bilo koji drugi narod, žive u državi u kojoj su većina, a ne manjina i ne samo na sitnom komadiću zemlje”[1] Pitanje je to, kako autor kaže, života ili smrti za izraelsku državu.
Krenimo od toga gdje je Amos Oz živio. Živio je u državi Izrael, na mjestu nekadašnje države Palestine. Postotak Židova u Palestini početkom 20. stoljeća bio je zanemariv. Cionistički pokret trudio se desetljećima doseliti Židove iz Europe i svijeta te tako povećati postotak Židova u Palestini. Suprotan smjer bio je predviđen za Palestince koji su prijetnjama i agresijama istjerivani s područja Palestine. Ben-Gurion i ostali cionistički čelnici uvijek su se nadali takvom uvećanju broja Židova u Palestini (kasnije Izraelu) da bi uz pomoć većine uspostavili demokratsko društveno uređenje (samo za Židove).
Oz želi izraelskim Židovima da žive u državi u kojoj su većina. Jedina država na koju se to može odnositi je Palestina, odnosno Izrael koji je uspostavljen u dijelu Palestine a onda se proširio na gotovo cijelu njenu površinu. Stav književnika Oza ne razlikuje se nimalo od bilo kojeg cionističkog predsjednika izraelske vlade. Svi su željeli židovsku državu sa židovskom većinom. Problem je međutim u pokušajima da se do te većine dođe.
Palestinci nisu željeli napustiti Palestinu, a nisu htjeli niti prodavati svoju zemlju. Cionistički odgovor na to su bili teroriziranje palestinske većine, protjerivanje Palestinaca a u zadnje vrijeme i sve snažniji glasovi o namjeri etničkog čišćenja. Dakle, do većine se u krajnjoj liniji moglo doći samo nekim od oblika etničkog čišćenja. Je li to metoda koju Amos Oz prihvaća ili u rukavu ima rješenje koje svojim čitateljima nije ponudio?
Amos Oz ne pojašnjava da je Izrael kolonijalni projekt. Na zanima ga terorizam koji je prethodio stvaranju te države. Ne upušta se u razgovor o ulozi Velike Britanije i SAD-a u Ujedinjenim nacijama u nametanju ideje osnivanja Izraela. Njega ne interesira koji postotak palestinske zemlje je kupljen, a koji osvojen oružanom aktivnošću kolonizatora… Svjetski poznatog književnika interesira samo pravo da Židovi imaju državu u kojoj će biti većina i da to naravno ne bude na nekom ‘sitnom komadiću zemlje’.
Sintagma ‘sitni komadić zemlje’ kao da je preuzeta od Netanyahua koji je pred mapom Bliskog istoka uzdisao nad površinama država koje pripadaju Arapima u odnosu na površinu Izraela (Privremeno okupirana područja i Gazu računao je također u površinu Izraela). Iz toga bi se moglo zaključiti da bi i Oz htio malo više zemlje sa malo više Židova. Jer, što u osnovi uopće može značiti Ozova rečenica ako nije poziv na prihvaćanje ekspanzionizma cionističkog kolonizatorskog projekta?
Pisac ovdje, kao i na drugim mjestima, prestaje biti pisac i postaje propagandista. Njegova kampanja bi se mogla zvati: Kako sačuvati Izrael (a da on ne bude na ‘sitnom komadiću zemlje’). Ili recimo: Kako stvoriti veliki Izrael, a da to ne izgleda kao neka kolonijalna otimačina?
Amos Oz se priklanja ‘cionističkoj ljevici i zajedno s njom “želi nastaviti vjerovati da židovski narod u Izraelu ima prirodno, povijesno, legalno pravo živjeti svoj suvereni život kao većina, a ne kao manjina, čak i ako je ta demokratska država vrlo mala”[2]
A zapravo, židovski narod nema nijedno od tih prava i na njih se ne može pozivati. Kao ‘većina’ nema prirodno pravo jer je većina postignuta neprirodnim načinima. Povijesno nema pravo jer je riječ o plemenu koje je i u vremenima Tore bilo samo jedno od plemena u području zamišljanom kao država Židova. Konačno, nema niti legalno pravo jer je Izrael kao uvjet osnivanja dobio zadatak vratiti protjerane Palestince što nikad nije napravio (a niti mislio napraviti).
Koliko onda vjerovati autorovim žalopojkama nad Izraelom kao zemljom aparthejda? Nad kritikom desne političke opcije? Nad podupiranjem palestinske borbe (ali ne i načina te borbe)…
Ako je postavljeni aksiom ‘većina Židova u zajedničkoj državi’ onda je riječ o vješto zamagljenom oksimoronu. Židova može biti više samo nakon etničkih čišćenja koja se provode desetljećima, nakon ubijanja i zatvaranja u otvorene logore (gdje praktički ne sudjeluju u političkom životu države čiji su građani). Amos Oz dakle nudi lijepe riječi ali samo za nepažljive, površne čitatelje svojih spisa.
Nastavit će se…
[1] Isto, str. 95
[2] Isto, str. 110