O LUKAVIM PISARIMA
(Iz ciklusa Od rijeke do mora)
Friedrichu Nietzscheu
Tebi je bilo jasno
da su lukavi pisari
dragi moj Nietzsche
stavili u usta Bogu
Objavu koja to nije:
da su bogomdani
da su odabrani…
Da su to samo priče,
Tebi je bilo jasno
dragi moj Zaratustra.
Da svaka mustra
puše u svoj rog.
Da je Ideja krvnika ideja:
„Meni daj – tebi će Bog“.
Sve je u Jednome,
u jednom je Sve.
Priča odavno znana.
Njima ne treba zemlja
Kanaana,
nego duša Palestine
Bogu obećana.
PJESMA PROKLETNIKA
Iz ciklusa Od rijeke do mora
Baruchu de Spinozi
Uz Tebe sam danju. Uz tebe sam noću.
Dok spavam, ustajem.
Ulazim, izlazim…
Pred očima kao opomena uvijek
tvoja slika.
Uz Tebe sam makar me brisali.
Makar me prokleli
Do kraja izbrisali,
redovi
svećenika.
HarmoniUm ne zaboravlja
Tako ni Tebe nije.
Ti samo bdiješ u meni i
čekaš neko
vrijeme razumnije.
Mene ne treba kleti
U samoći gori vatra bez dima.
Samovoljno pristajem ne biti
s neprokletima.
Pod mojim krovom smo Ti i ja.
U dvorištu do neba lijepa Mimoza.
Dovoljno da srce pukne od ljepote.
Moj dragi,
Razumni.
Prokleti
Spinoza.
BJEGUNAC OD VLASTITOG OTKRIĆA
Iz ciklusa Od rijeke do mora
Karlu Marxu
Da ti Francuzi ne natjeraše djeda
promijeniti prezime…
sljedbenici Oktobarske revolucije
zvali bi se, kako Shlomo kaže
lewinisti-lenjinisti.
To bi pak izgledalo
kao neka
zavjera Ciona.
Da ti oca ne natjeraše da
uđe u Luterovu sljedbu
Ti bi se rodio
s kapicom na glavi.
Tada bi jasnija bila
Tvoje obrana
rabinovih
epigona.
Još bih Ti i vjerovao da si pitao:
Proleteri svih zemalja
tko je kapitaliste naveo
na put izrabljivanja goyima.
Ovako mi se čini da si
njihovu sudbinu
nesvjesno ili svjesno
pripisao proleterima.
Ti si znao da na Nebu
kraljuje nejednakost,
čovjek na zemlji da je
tek ideje svoje gost;
da je mjenica njihov Bog
i da su oni uvijek tražili slobodu
samo za svoju
isključivost.
Ti si bjegunac od vlastitoga otkrića.
Sveti Pavao proletarijata.
Skretnica u lijenu ulicu
za revolucionare – klaune.
Spuštao si Boga na zemlju,
A gore ostavio svećenike
koji su Boga uz velika zvona
spustili u tenkove.
VLASNICI MATERIJALIZMA
(Iz ciklusa Od rijeke do mora)
Fjodoru Mihailoviču Dostojevskom
Palestina je potvrdila tvoj strah
Mihailoviču Fjodore.
Kojih je bilo manje sada je više.
Koji su mučeni, sada muče.
Oni sada jezikom oružja zbore.
Bezvjerni ubijaju ‘neprijatelje’ Boga.
Koji ne vjeruju, ubijaju redom.
Da bi dokazali da su izabrani,
s mrtvim tijelima igraju
kavkaski krug kredom.
U strahu si pitao što bi bilo
da je u Rusiji bilo više
tih vlasnika materijalizma.
Gaza krvlju svjedoči:
Kojih je bilo malo – izrastoše
u lidere sadizma.
Napadati oštro, ubijati, ali i
povlačiti se u špilju žrtve –
mudrost je licemjera.
Oni su odredili koja će svijeća
biti karakter sljedećih stoljeća.
Znao si da oni upravljaju politikama,
burzama i državama,
da su najbogatiji i najglasniji…
Ali nisi znao moj veliki Fjodore
da su i od Vraga opasniji.
Uvijek su stvarali državu u državi.
To je njihov Status in statu.
To je židovstvo u Isusu Kristu.
Licemjerno bratstvo (podijeljenih) u Bogu.
To je Čovjek u vječnome ratu.
Nisu svi Fjodore nasjeli na igru kockara
bankara, lihvara, kamatara.
Krajnja bešćutnost novi krug stvara.
Svaka igra skriva ali i razotkriva.
Kad shvati grijeh – ljudska duša se otvara.
U SVJETLU MRAKA NAD PALESTINOM
Richardu Wagneru
(Iz ciklusa: Od rijeke do mora)
Dirigent je zaustavio probu i počeo govoriti:
Harmonija ne pripada nikome. Ona je hram tonova koji se žele uzajamno čuti.
Ona nam se daje jer je rođena u ritmu otkucaja majčinoga srca.
Ona različitim oblikuje sklad, poštujući svaki ton.
Ljepota nije u višim tonovima…
Vidio sam krv tamo gdje je drugi nisu vidjeli. U papirima među njihovim prstima jad.
Htio sam znati otkuda mržnja i otkuda zid između njih i mene.
Tražio sam i od njih ono što najbolje osjećam i razumijem – sklad.
Mislio sam tonom, jer riječi su sjene.
Poezija je u moje vrijeme bila laž.
Zamišljam kako nad sjenama sjene kažete: „Danas
živa riječ, stih, ton i boja, postale su pobuna.
Svi smo danas Židovi. Kletva je njihova pala na nas“.
U mom srcu nije bilo mjesta za Rotschilda, koji
nije htio biti kraljem Židova nego Židov kraljeva.
Osjetio sam da ćete se njemu pokoravati dušom svom.
Da će Vaš Bog biti zlato, a Vaša religija traganje za bogatstvom.
U svjetlu mraka nad Palestinom, u osmjesima ljudi koji uništavaju
vidim vjenčanje novca i moći.
Vidim da oni koji ubijajući Palestince još jednom i Židove ubijaju.
Ali pjevam: HarmoniUM će ipak doći.
Govorio je dirigent Richard, zanosno i proročki..
OSVAJANJE JEZIKA
Iz ciklusa: Od rijeke do mora
Walteru Benjaminu
Mislio si da je ‘mesijansko vrijeme’
ono koje je ispunjeno smislom.
Ono Sada.
Svjetlost u kojoj nije sjena.
No, trgovci dođoše i ukradoše ti
smisao mesijanskoga vremena.
Punini si težio, koja je jedina
budućnost ovdje i sada.
Bez bježanja, mržnje, logora, zatvora…
No, trgovci dođoše sa slikom budućnosti
tvojih kukastih zlotvora.
Pisao si o rađalačkoj moći jezika.
U njemu si prepoznao Njegov lik.
Ti si ga vidio univerzalno
A trgovci počeše učiti
svoj vlastiti, trgovački jezik.
Težio si spasenju svakog ljudskog bića
Duhovno je bilo tvoje bdijenje.
Trgovci pak unovačiše
ljude u vojnike
za svoje – prozno spasenje
Otkrivao si skrivenost Boga u detalju.
Bio si na raskrižju čovjeka i stroja.
No trgovci su nakon tvog odlaska rekli
Nije važan Bog nego
navijačka boja.
Molio si se imenovanjem stvari
Jezikom koji je podjednako pripadao svima
Trgovci spustiše Boga na zemlju
Zamijeniše ga
božanskim zakonima.
Kuća tvog Mesije bila je duša
A duša trgovca bila je broj.
Čovjek je za tebe svetinja bio
Za trgovce
To bio je stroj.
PROVALIJA PSIHE
Iz ciklusa: Od rijeke do mora
Maxu Weberu
Tko pristane
biti žrtva
u njemu se
rađa
krater.
Ta provalija
psihe
vremenom
postaje
karakter.
Sead Alić