𝗦𝘂𝗸𝗼𝗯 – 𝘁𝗮𝗸𝗼 𝘁𝗼 𝘇𝗼𝘃𝘂

Jedan od najsuptilnijih, ali i najefikasnijih načina normalizacije nasilja nad Palestincima jeste medijska upotreba riječi “𝘀𝘂𝗸𝗼𝗯𝗶”. Ova riječ stvara privid dvosmjernog nasilja, pariteta moći, ravnoteže odgovornosti – čak i kada izraelska vojska koristi 𝗮𝗿𝘁𝗶𝗹𝗷𝗲𝗿𝗶𝗷𝘂, 𝘁𝗲𝗻𝗸𝗼𝘃𝗲, 𝗯𝗼𝗿𝗯𝗲𝗻𝗲 𝗮𝘃𝗶𝗼𝗻𝗲 𝗶 𝗱𝗿𝗼𝗻𝗼𝘃𝗲 protiv zatočenog civilnog stanovništva bez vojske, bez granica, bez suvereniteta.

Umjesto da govore o 𝗻𝗮𝗽𝗮𝗱𝘂, 𝗼𝗸𝘂𝗽𝗮𝗰𝗶𝗷𝗶 𝗶𝗹𝗶 𝗼𝗽𝘀𝗮𝗱𝗶 – mediji govore o “𝗲𝘀𝗸𝗮𝗹𝗮𝗰𝗶𝗷𝗶 𝘀𝘂𝗸𝗼𝗯𝗮”, “najnovijem ciklusu nasilja”, ili “pucanju primirja”. U tim formulacijama 𝗻𝗲 𝗽𝗼𝘀𝘁𝗼𝗷𝗶 𝘀𝘂𝗯𝗷𝗲𝗸𝘁: ne zna se ko je započeo, ko bombarduje, a ko umire. 𝗥𝗶𝗷𝗲𝗰̌𝗶 𝗹𝗲𝗯𝗱𝗲, 𝗮 𝗶𝘀𝘁𝗶𝗻𝗮 𝘀𝗲 𝗴𝘂𝘀̌𝗶 𝘂 𝗽𝗮𝘀𝗶𝘃𝘂.

U takvom jeziku, izraelski borbeni avion koji uništava stambenu zgradu postaje tek učesnik “𝘀𝘂𝗸𝗼𝗯𝗮” – baš kao i porodica zatrpana pod ruševinama. 𝗥𝗮𝗸𝗲𝘁𝗻𝗶 𝘂𝗱𝗮𝗿𝗶 𝗻𝗮 𝗚𝗮𝘇𝘂 nazivaju se “𝗼𝗱𝗴𝗼𝘃𝗼𝗿𝗼𝗺”, dok se palestinske rakete iz zatvorene enklave opisuju kao “𝗻𝗮𝗽𝗮𝗱”. Izrael “odgovara”, Palestinci “provociraju”. Tako se održava 𝗺𝗼𝗿𝗮𝗹𝗻𝗮 𝗮𝗿𝗵𝗶𝘁𝗲𝗸𝘁𝘂𝗿𝗮 𝗻𝗮𝗿𝗮𝘁𝗶𝘃𝗮 u kojem je agresor uvijek reaktivan, a žrtva uvijek izaziva.

Izraz “𝗻𝗮𝗽𝗲𝘁𝗼𝘀𝘁𝗶”se često koristi da objasni prisustvo izraelske vojske u Jerusalemu, ili napade na Al-Aksu. Kaže se da je “došlo do tenzija”, “do eskalacije”, ili da su “izraelske snage ušle radi smirivanja situacije”. Time se nasilni upad maskira kao administrativni postupak – 𝗮 𝗿𝗲𝗽𝗿𝗲𝘀𝗶𝗷𝗮 𝗻𝗮𝗱 𝘃𝗶𝗷𝗲𝗿𝗻𝗶𝗰𝗶𝗺𝗮 kao “𝗯𝗲𝘇𝗯𝗷𝗲𝗱𝗻𝗼𝘀𝗻𝗮 𝗶𝗻𝘁𝗲𝗿𝘃𝗲𝗻𝗰𝗶𝗷𝗮”.

Ovakav jezik 𝗻𝗶𝗷𝗲 𝗿𝗲𝘇𝘂𝗹𝘁𝗮𝘁 𝗻𝗲𝗽𝗿𝗲𝗰𝗶𝘇𝗻𝗼𝘀𝘁𝗶 – već 𝗶𝘇𝗯𝗼𝗿. On služi da očuva sliku o Izraelu kao “𝘀𝗹𝗼𝘇̌𝗲𝗻𝗼𝗺 𝗱𝗲𝗺𝗼𝗸𝗿𝗮𝘁𝘀𝗸𝗼𝗺 𝗱𝗿𝘂𝘀̌𝘁𝘃𝘂 𝗸𝗼𝗷𝗲 𝘀𝗲 𝗯𝗿𝗮𝗻𝗶”, a o Palestincima kao “𝗽𝗿𝗼𝗯𝗹𝗲𝗺𝗮𝘁𝗶𝗰̌𝗻𝗼𝗺 𝗻𝗮𝗿𝗼𝗱𝘂 𝗸𝗼𝗷𝗶 𝘀𝘁𝗮𝗹𝗻𝗼 𝗶𝘇𝗻𝗼𝘃𝗮 𝘀𝘁𝘃𝗮𝗿𝗮 𝗸𝗿𝗶𝘇𝗲”.

𝗠𝗲𝗱𝗶𝗷𝘀𝗸𝗮 𝘀𝗶𝗺𝗲𝘁𝗿𝗶𝗷𝗮 je tu da bi prikrila 𝗮𝘀𝗶𝗺𝗲𝘁𝗿𝗶𝗷𝘂 𝗺𝗼𝗰́𝗶, 𝗮𝘀𝗶𝗺𝗲𝘁𝗿𝗶𝗷𝘂 𝗼𝗿𝘂𝘇̌𝗷𝗮 i prije svega – 𝗮𝘀𝗶𝗺𝗲𝘁𝗿𝗶𝗷𝘂 𝘀𝘁𝗿𝗮𝗱𝗮𝗻𝗷𝗮. Kad se kaže “15 ubijenih Izraelaca i 230 Palestinaca poginulih u sukobima”, čitalac ne prepoznaje da se radi o 𝗼𝗸𝘂𝗽𝗮𝘁𝗼𝗿𝘂 𝗶 𝗼𝗸𝘂𝗽𝗶𝗿𝗮𝗻𝗼𝗺. On prepoznaje samo dvije strane u “𝘃𝗷𝗲𝗸𝗼𝘃𝗻𝗼𝗺 𝘀𝘂𝗸𝗼𝗯𝘂” koji, kako se često kaže, “𝗻𝗶𝗸𝗼 𝗻𝗲 𝗿𝗮𝘇𝘂𝗺𝗶𝗷𝗲 𝘂 𝗽𝗼𝘁𝗽𝘂𝗻𝗼𝘀𝘁𝗶”.

A upravo je to cilj propagande: da učini stvarnost konfuznom, zamagljenu i bez moralnog orijentira. Da 𝗻𝗮𝘀𝗶𝗹𝗷𝗲 𝗽𝗼𝘀𝘁𝗮𝗻𝗲 𝗽𝗼𝘇𝗮𝗱𝗶𝗻𝗮 – 𝗮 𝗼𝘁𝗽𝗼𝗿 𝗱𝗲𝘃𝗶𝗷𝗮𝗰𝗶𝗷𝗮.