Godine 1944., dok je pepeo iz Auschwitza joลก lebdio iznad Evrope, Max Horkheimer i Theodor W. Adorno, obojica Jevreji u izgnanstvu, napisali su jedno od najproroฤanskijih djela moderne misli: Dijalektiku prosvjetiteljstva. U tom fragmentarnom filozofskom tekstu postavili su bolno pitanje: kako je moguฤe da je prosvjetiteljstvo, koje je trebalo osloboditi ฤovjeฤanstvo, zavrลกilo u gasnim komorama?
Njihov odgovor bio je radikalan: razum koji zaboravi vlastitu granicu i etiku postaje sredstvo uniลกtenja.
โProsvjetiteljstvo, shvaฤeno u najobuhvatnijem smislu kao napredujuฤe miลกljenje, oduvijek je slijedilo cilj oslobaฤanja ljudi od straha i postavljanja ljudi za gospodare. Ali, do kraja prosvijetljeni svijet sija u znamenju trijumfalnog zla. โ
Ta reฤenica ne opisuje samo proลกlost โ ona zlokobno svijetli i nad sadaลกnjoลกฤu. Jer kada se Holokaust vratio, nije doลกao pod simbolom svastike, niti s krivnjom antisemitizma. Doลกao je s podignutom zastavom Izraela, noseฤi Davidovu zvijezdu, i osuฤujuฤi svaki pokuลกaj otpora kao mrลพnju.
Nije izgledao kao ลกto su nas uฤili da izgleda. Nije imao ni brkove ni govor mrลพnje. Morao je izgledati drugaฤije โ jer da nije, niko mu ne bi otvorio vrata. Toliko drugaฤije da ga mnogi nisu ni prepoznali. I tu se otvara misao kao kljuฤ:
โMit je veฤ prosvjetiteljstvo, a prosvjetiteljstvo se vraฤa u mit.โ
U Gazi, genocid se viลกe ne provodi kao zloฤin u tami โ veฤ kao ฤin moralnog sjaja. Zlo je danas tehniฤki precizno, politiฤki korektno, strateลกki opravdano. Ono dolazi uz konferenciju za ลกtampu, satelitske snimke i PR kampanju. Ubija u ime samoodbrane, u ime civilizacije, u ime svete misije. A Zapad, istreniran da uvijek pazi na novog Hitlera, nije primijetio kada je poฤeo pjevati stare stihove โ ali s novim kostimom.
Uvjereni da nikada viลกe neฤe dozvoliti logore za Jevreje, otvorili su put za logiku logora nad Palestincima. Svi smo pazili da prepoznamo staro lice zla โ nismo znali da ono viลกe ne dolazi s prepoznatljivim maskama.
Zato: โRazum koji odbacuje sve osim svoje funkcije, pretvara se u instrument moฤi.โ
Zato danas moลพemo gledati kako se bolnice pretvaraju u mete, ลกkole u vojne ciljeve, djeca u kolateralnu ลกtetu. I sve to โ uz razloge. Jer oni koji ฤine genocid uvijek imaju razloge. Uvijek imaju narative. Uvijek govore da je to โ za dobro.
Ovaj Holokaust ne poriฤe prethodni. On ga koristi. On se hrani njegovim simbolima, retorikom, traumom. On svoj uลพas sprovodi u ime spreฤavanja uลพasa. I zbog toga je toliko uฤinkovit. Jer onaj koji vlada jezikom patnje, vlada i pravom na nasilje.
Ako ovo ne prepoznamo sada โ u realnom vremenu โ opet ฤemo biti oni koji su โtek kasnije saznaliโ. A kasnije viลกe neฤe biti vaลพno. Jer historija ne pita koliko si bio zbunjen, koliko si bio manipulisan, koliko si vjerovao. Ona pamti samo ลกta si dozvolio.
Upravo zato Gaza nije samo tragedija palestinskog naroda. Ona je ogledalo za civilizaciju. Test za ฤovjeฤanstvo. I podsjetnik da se zlo viลกe ne vraฤa na isti naฤin โ ali se uvijek vraฤa. Samo ovog puta dolazi obasjano svjetlom prosvjetiteljstva, sa zastavom osloboฤenja, i drลพi predavanje o miru โ dok ruลกi, pali i uniลกtava.