E. B. Neretljak
Novi snimci jordanskog vazduhoplovstva, objavljeni 9. augusta 2025. godine od strane Ministarstva odbrane Jordana, prikazuju potpunu devastaciju Gaze — gradove i naselja pretvorena u sivu prašinu pod udarima izraelske vojske. U dvije godine, na jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu bačeno je oružje čija razorna moć odgovara šestorostrukoj snazi atomske bombe. Procjene govore o više od 400.000 mrtvih Palestinaca i gotovo dva miliona preživjelih toliko izgladnjelih i iscrpljenih da više nemaju snage tražiti hranu. Izrael, uprkos međunarodnim apelima, uporno odbija okončati svoju genocidnu politiku izgladnjivanja.
Navodno “mnogi” u Izraelu su protiv najnovijeg plana Netanyahua o potpunoj okupaciji Gaze. Među njima se, barem u medijima, spominju imena poput Bennyja Gantza i Yaira Lapida, koji govore o “opasnostima” takvog plana. To je stari propagandni trik: stvoriti utisak kako ne misle svi isto, čime se unaprijed gradi alibi — “mi smo bili protiv”. Takav scenarij znamo još od 1947. godine, kada su i tadašnji “umjereni” lideri poput Moshea Sharetta nominalno kritikovali agresivne planove, a na kraju stali iza iste politike etničkog čišćenja. Skoro stoljeće kasnije, obrazac se nije promijenio. Lica se mijenjaju, ali matrica ostaje ista.
Prema podacima iz nezavisnih izvora i internih priznanja, stvarni gubici izraelske vojske u Gazi daleko su veći od onoga što zvanična saopštenja priznaju. Istraga Haaretza iz decembra 2024. otkrila je da je broj vojnika primljenih u bolnice sa teškim povredama dva do četiri puta veći od javno objavljenog. Novi načelnik Generalštaba, general Eyal Zamir, imenovan u februaru 2025., izjavio je pred Knesetom da su “stvarni gubici znatno veći od zvaničnih brojki”. Opozicioni lider Yair Lapid je dodao da se “istinski broj vidi u bolnicama, ne u vladinim saopštenjima”. Prema riječima jednog visokog oficira IDF-a, Hamas je ubio deset puta više izraelskih vojnika nego što vlada tvrdi. Drugi izvor, izraelski komandant, procjenjuje da je više od 10.000 vojnika ubijeno ili teško ranjeno. Zvanični registri bilježe 5.942 porodice koje su izgubile člana vojske od 7. oktobra 2023., dok gotovo 1.000 vojnika potvrđeno mrtvih u borbama predstavlja vjerovatno umanjenu brojku. Procjenjuje se da je više od 12.000 teško ranjenih, uključujući one s trajnim invaliditetom.
U stvarnosti, rat je iscrpio IDF do ivice pobune; u propagandi, vojska se prikazuje kao na pragu konačnog trijumfa. Skrivanje gubitaka ima dvostruku funkciju: održava mit o “nepobjedivoj” izraelskoj vojsci, bez kojeg bi se urušila i unutrašnja motivacija vojnika i povjerenje javnosti, te sprečava međunarodne protivnike da uoče stvarnu slabost i iscrpljenost. Psihološki, ovakva manipulacija brojkama smanjuje vjerovatnoću otvorene pobune u vojsci i smiruje strahove porodica vojnika, dok istovremeno projicira sliku “konačne pobjede” koja se stalno odgađa. Ova iluzija funkcioniše samo dok se informacije uspješno filtriraju — a kada pukotina u narativu postane preširoka, propaganda se suočava s istim problemom kao i armija: gubitkom volje za borbu.
Paralelno s tim, pojedine zapadnoevropske zemlje, poput Španije, Irske, Norveške, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, izlaze u javnost sa izjavama o “priznanju Palestine” ili “uvođenju embarga”, dok Njemačka privremeno obustavlja isporuke oružja. Međutim, gotovo sve te inicijative dolaze sa odgođenim rokovima i uvjetovanim klauzulama koje praktično znače da se na terenu ništa ne mijenja odmah. Njihova stvarna funkcija je kupovina vremena — dovoljno da se u Gazi dovrši genocid i etničko čišćenje. Ako se taj plan ostvari, to će biti otvoreno upozorenje Palestincima na Zapadnoj obali: ili ćete se povinovati dželatu, ili vas čeka ista sudbina. U toj prijetnji ne krije se samo hladna strategija, nego i precizno ciljano psihološko oružje — dizajnirano da slomi volju za otporom prije nego što otpor uopće počne.
Jer kada se genocid upakuje u diplomatske fraze i odgodi u saopštenjima, on ne prestaje — samo mu se daje dovoljno vremena da završi svoj posao.