Gospodine Herzl,
Vaša knjiga Židovska država u meni danas izaziva ogromno, pa i neizrecivo divljenje. Od njega bi eventualno veća mogla biti još jedino moja isprika što teze Vaše knjige nisam ranije shvatio/shvaćao dovoljno ozbiljno. Velika je to knjiga. To se moglo shvatiti i kada su postrojbe IDF-a (uz potporu SAD-a, Engleske, Njemačke i drugih europskih i svjetskih vlada) dovršavale etničko čišćenje u Palestini i tako privele kraju realizaciju Vaše veličanstvene vizije. No pravu dimenziju dala su otkrića sustava ucjena, pedofilskih lanaca, žrtvovane djece i njihove ustrašene krvi.
Vaša knjiga je knjiga mudraca kojemu je zrak Ciona ispunjavao pluća. Knjiga je to koja je našla poveznicu između krvi, tla, ubijanja i kolonijalne korporacije. Knjiga je to koja je bila trajnom inspiracijom za prelazak preko svih granica. Na kraju, ali ne manje važno, knjiga je to koja je nadahnula vjernike jedne vjere da pokrenu parnicu protiv Boga koji nije ispunio svoje obećanje. Jer, aktualnog deložiranja palestinskog stanovništva iz Palestine ne bi bilo da nije bilo Vaše prodorne, moderne, smjele i nadahnjujuće vizije cionističko-kolonijalnog osvajanja tuđe zemlje na kojoj će židovska vjera dobiti svoje nacionalno tlo.
Kao ispriku bih možda mogao navesti činjenicu da Vaše ingeniozni djelo ni drugi nisu dovoljno ozbiljno shvatili, analizirali i ispravno kritički valorizirali. No isprika malo znači u svijetu u kojemu Riječ može srušiti čitav jedan stari svijet.
Ostaje mi ipak mogućnost da danas, gotovo stotinu i trideset godina nakon pojavljivanja prvog izdanja, podcrtam veličanstvene visove Vaših zamisli i Vaše, za ono doba, fundamentalno revolucionarne stavove.
Koliko god će nekome možda izgledati da je moje prenaglašeno hvaljenje Vas i Vašeg teksta u funkciji ironiziranja Vaših doprinosa, vjerujem da će pomno predstavljanje Vaših briljantnih ideja pokazati koliko ste dalekosežno mislili i kako ste kobilicu/kralježnicu broda za spašavanje židovskog naroda projektirali besprijekorno. Danas taj brod putuje prema Venezueli, Grenlandu, Kubi, Argentini, Iranu… Na tom su brodu predsjednici mnogih država, najbogatiji ljudi svijeta, ljudi medija, znanosti i kulture. Svi oni veslaju za Vašu ideju…
Ekonomija iznad svega
Prije svega želim podcrtati zabludu većine interpretacija (koje su i na mene utjecale) a koje Vaše djelo Židovska država nazivaju ‘utopijskom knjižicom’, djelom koje ‘sanja’, djelom ‘autora koji navješćuje’ i koji ‘pogađa’.
Meni je danas jasno da je Vaš program (opisan ovom knjigom) imao i ima jasne ekonomske temelje. Vi i započinjete svoju studiju (projekt buduće države) podsjećajući na nedovoljno poznatu znanost ekonomije, na promjene koje su u gospodarstvo unijeli strojevi (kao novi robovi) i duh poduzetništva koji stvara nove robe, a samim tim i robnu razmjenu podiže na razinu višu od kolanja robe od ruke do ruke. Danas je manje-više sve u rukama korporacija a Vi ste bili vizionar koji je želio u Palestini osnovati židovsku korporaciju. Mi smrtnici možemo samo aplaudirati gledajući kako se Vaša židovska korporacija razvija i kako osvaja nova tržišta svojim ‘novim robama’.
Da je Solženjicin recimo znao za Vaše sugestije židovskom narodu, možda se ne bi zgražao nad činjenicom da Židovi desetljećima nisu u Rusiji pristajali prihvatiti ulogu zemljoradnika. Nije pomogla ni darovana zemlja, niti početni kapital… Rusi jednostavno nisu prepoznali ‘duh poduzetništva’ židovskoga naroda, a taj duh je vodio do trgovine, financijskog poslovanja, obveznica, banaka i poduzetničkog upravljanja svijetom. Da su pak ruski Židovi pristali biti zemljoradnicima i danas bi u Rusiji obrađivali zemlju.
Solženjicin nije pročitao Vašu sugestiju: “Tko god pokuša pretvoriti Židova u zemljoradnika, čini ozbiljnu grešku. Jer, seljak je historijska kategorija, što dokazuje njegova nošnja, koju u nekim zemljama nosi stoljećima, kao i njegovi alati, koji su isti kao i kod njegovih najranijih predaka“[1]
Vi ste na vrijeme vidjeli da su za sve potrebni strojevi. Da će strojevi na zemlji, u zraku i u vodi odlučivati. Da će Amerika pobijediti Europu jer se strojevim korakom okrenula prema mehanizaciji. Da veliki gutaju male onako kako veliki posjedi uništavaju opstanak malih imanja. Da će seljaci iščeznuti… Da treba biti na pravoj strani historije, a prava strana historije su strojevi, financije i sila. Danas mi je Vaša orijentacija gospodine Herzl puno jasnija.
Gledajući danas zadivljeno kako provoditelji Vaše vizije strojevima za ubijanje uništavaju sve ljude nedostojne Vaše vizije, moje se divljenje diže do visina koje se teško mogu dohvatiti riječima. Masovno ubijanje strojevima postalo je svakodnevica u onom dijelu svijeta koji ste upravo Vi odredili kao buduću židovsku državu. Vaša je vizija naprosto razarajuće moćna.
Najavili ste korporaciju obučenu u vjersko ruho. Vaši su sljedbenici toj korporaciji dali moć strojeva i zaborav moralnih dilema. Stvoren je stroj za isušivanje palestinskih močvara i kultiviranje krvi palestinskoga tla.
Renesansa u doba tehničke reproduktivilnosti
Vi ste, gospodine Herzl, na vrijeme shvatili važnost tehničkih dostignuća, činjenicu da prostor i vrijeme više nisu prepreke nego samo koordinate poduzetništva. Povezali ste izum električne svjetlosti i potrebu rasvjetljavanja nekih ‘mračnih problema čovječanstva’. Jedno od njih, tih mračnih problema čovječanstva, kako sami rekoste je i ‘židovsko pitanje’.
Tako ste od naglašavanja važnosti gospodarstva i novih tehnika, uz pomoć govora o izumu svjetlosti, metaforički došli pred vrata onoga što Vas istinski zanima, a to je – pitanje opstanka naroda globalnih ambicija.
To ‘židovsko pitanje’ kako sami kažete “postoji gdjegod Židovi žive u primjetnom broju…To je nacionalno pitanje, koje se može riješiti samo tako što će postati političko svjetsko pitanje…“[2] Nije dakle rješenje u asimilaciji ili bilo kakvom prihvaćanju načina života zajednica u kojima su živjeli Židovi. Ne treba staviti u pitanje načine života i rada Židova židovskih zajednica u državama u kojima su Židovi bili manjina. Cijeli svijet treba staviti u pitanje jer taj svijet nije prihvatio rješenje koje donose Židovi.
Gledam i ne vjerujem. Zar su doista ponekad potrebni tenkovi, zrakoplovi, donatorske udruge, vlasništva nad globalnim medijskim (i drugovrsnim) korporacijama pa da se shvati težina Vaše riječi i rečenice. Vi ste sve objasnili gotovo u jednoj jedinoj rečenici. Na nama je samo izvlačiti konzekvencije iz Vaših riječi.
Jer ‘židovsko pitanje’ danas je uistinu najprisutnije u cijelome svijetu. Odnos prema židovstvu odlučuje o nečijoj kulturnoj, društvenoj, političkoj medijskoj i svakoj drugoj vidljivosti. Razumijevanje povijesti danas uvelike ovisi o interpretiranju židovskog pitanja. Istina danas više nisu u pitanju Židovi nego ostatak svijeta, no to je svejedno na jedan novi način postavljeno to isto – židovsko pitanje.
Malo tko je poput Vas tako jasno postavio okvire za razumijevanje ‘židovskoga pitanja’. Lijepo ste objasnili: “Pošteno smo nastojali svuda da se stopimo u društveni život okolnih zajednica i da sačuvamo vjeru naših očeva. Nije nam dopušteno to učiniti…U zemljama u kojima živimo stoljećima i dalje nas nazivaju strancima…”[3]
Napravili ste rez, obrat, sunovrat… One koji vas stavljaju u pitanje stavili ste u pitanje. One koji su vas nazivali strancima doveli ste u situaciju da strahuju da sami ne postanu stranci na svom tlu.
Krastava gubava žaba, kako su vas smatrali kroz povijest, obukla se u svilenu odjeću, ušla u strojeve koji rigaju vatru poput Gromovnika, te lukavstvom uz pomoć kupljenih i ucijenjenih, počela je svoj ples najave pobjede.
Može se naravno i drukčije tumačiti.
Možda Vam vjera Vaših očeva nije dopuštala da se baš ‘stopite’ sa zajednicama uz koje ste živjeli. Možda je isključivost u odabiru bračnog para značila odbijanje tih zajednica? Možda ste oblačenjem, načinom ishrane i usmjerenošću na suvjernike, bili poput nekih današnjih muslimana u Europi ili Americi? Možda druge zajednice nisu prihvaćale vaš ‘duh poduzetništva’ koji se na financijskom planu prikazivao kao obično kamatarenje i lihvarenje? Kažem možda.
Vaš odgovor je briljantan. Ja sam ga razumio ovako: O odnosima među narodima/nacijama odlučuje “pitanje sile”. Prema o tome, tko je stranac a tko domaćin – neće odlučiti ni vjera niti moral nego snaga oružja i obučenost vjernika za rat: “U svijetu kakav je danas i kakav će vjerojatno ostati u doglednoj budućnosti, sila je iznad prava. Stoga je uzaludno da budemo odani patrioti, poput Hugenota koji su bili prognani.”[4] Ovaj naglasak na pojam sile jasno daje do znanja da Vaše djelo nije nikakva utopija. Vi se realno oslanjate na ekonomiju, strojeve i silu. Ne želite da se Vaši sljedbenici oslanjaju na razumijevanje država u kojima žive. Vi najavljujete vrijeme tehnike, strojeva, oružane moći, odnosno doba u kojemu pravo više neće vrijediti gotovo ništa. Gledajući danas kako Sjedinjene američke države opskrbljuju Izrael naoružanjem, kapitalom, političkom i medijskom potporom, kako omogućuje Izraelu da bude sila – jasno mi je na što ste mislili.
Narod, nacija, rasa, vjera…?
U različitim spisima Vaši su se suvjernici označavali i kao narod i kao rasa. Postojala je želja da Židovi budu i nacija ali za to im je bila potrebna zemlja/država. Vi ste hrabro preskočili nekoliko koraka sugerirajući da Vaši suvjernici već jesu nacija i da je temeljni okvir židovskog pitanja odnos među nacijama, odnosno da je to pitanje ‘moći’ i ‘sile’ na koje se neka nacija može pozvati. Vaši su suvjernici danas neka vrsta nacije koja to ne može biti niti na osvojenom području Palestine jer bi nacija morala imati ustavno uređen odnos prema građanima drugih vjera, a u Vašoj židovskoj državi to nije moguće (jer Palestinci ne postoje).
Imajući u vidu moć i silu s kojom je Vaš cionistički pokret pokorio domorodce/Palestince i od cionista/stranaca učinio domaćine nove vlastite države – doista proročki djeluju Vaše riječi i Vaš nekonzistentni logički izvod. No on Vas je doveo do ključnog stava o moći i sili kao kriterijima odluke o tome tko je stranac a tko domaćin u nekoj državi.
Kolosalno kolonijalno!
Interesantna je i indikativna i usporedba s Hugenotima. Ona djeluje kao usputni dodatni podstrek protestantizmu da podrži zajedničku sudbinu s Vašim suvjernicima. Kucali ste na otvorena vrata. Američki evangelički propovjednik i teolog Scofield je, potaknut nekom nadnaravno velikom inspiracijom/injekcijom, malo poslije Vas objavio dovršenu verziju svoje interpretacije Biblije. (Skrivaju se i danas dokazi o njegovoj povezanosti s rotschieldovskim bankarskim kanalima). Božji savez s Abrahamom predstavlja i za Scofielda “bezuvjetnu božju obećanu silu” (Uz Postanak 12) Scofield je bio zadužen da teološki definira plan kolonijalnog osvajanja Palestine.
Potpora Amerike Izraelu bila je, i još uvijek je bezuvjetna. Ona je podrazumijevala i podrazumijeva “obećanu silu” države u kojoj su evangelički protestanti slijedili duh Scofildove interpretacije u koju su ugrađene slutnje Vaših teza o moći i sili. Vi ste sve to, i još mnogo toga predvidjeli, prorekli, naslutili, a možda i uskladili s moći kapitala koja je u to vrijeme najvećim dijelom već pripadala Vašim suvjernicima. “Address to the Rotschilds” je zapravo predverzija knjige koju ste Rothschildovima poslali kao predložak za razgovor. Najbogatijoj obitelji devetnaestoga stoljeća koja je već započela investirati u Palestini.
Vi ste gospodine Herzl podržali sugestiju Vaše vjere o neprihvatljivosti brakova s inovjercima. Osim teoloških razloga Vi ste u takvim brakovima vidjeli i oruđe asimilacije. Jasno je da mješoviti brakovi pomažu asimilaciji te da štetno djeluju na “čistoću rase” kako su neki od Vaših suvjernika govorili.
Vi ste rješenje vidjeli u okrenutosti Židova samih prema sebi, u vjeri u njihov poduzetnički duh, u osnivanju vlastite države u kojoj bi bilo dovoljno Židova za sklapanje židovskih brakova. Dakle i na pitanje da li ili ne ulaziti u mješovite brakove Vaš je odgovor nešto neočekivano. Vi ste ponudili projekt vlastite židovske države u kojoj će biti toliko Židova da se neće morati ženiti/udavati za nežidove.
Da sam kojim slučajem živio u Vaše vrijeme vjerojatno bih Vas pitao nešto što bi moglo zvučati ovako: Koliki je postotak (možda i promil) mogućnosti da nisu povezane tri ključne inicijative – filantropska briga Rotschildovih za Palestinu, Scofieldova interpretacija biblije po kojoj je Židovima mjesto u Palestini i Vaš projekt Židovske države koji se najvećim dijelom odnosi na Palestinu? Pretpostavljam da je mali promil mogućnosti da je riječ o slučaju. Pa ipak, teologija, politički projekt i financije u ovom slučaju vjerojatno ‘nisu povezani’. Barem kad je riječ o Scofieldu koji je živio na drugom kraju svijeta.
Ako netko tvrdi suprotno može mu se prišiti etiketa agresivnog napadača jedne religije, pa i kršćanstva općenito. Ako se pritom istražuju beze Rotschildovih bankarskih krugova i Scofielda, to se može tretirati kao banaliziranje biblijskih uputa (premda je riječ o uputama kontroverzne osobe koja je bez teoloških znanja ušla u interpretiranje Staroga zavjeta). Ako se govori o medijskom utjecaju Scofielda na američke kršćanske (evangeličke) vjernike, netko bi lako mogao to povezati s navijanjem za neku drugu vjeru, odnosno vrijeđanje evangeličkog pogleda na eshatologiju…
Vaš se projekt temeljio na stavu da samo ideja može biti dovoljno snažna da preseli (selidbom okupi) čitav jedan narod. Pa ipak, za svaki slučaj, da se ideja osnaži, predvidjeli ste oblikovanje Društva Židova i Židovske kompanije. Zlu ne trebalo, ako ideja zakaže.
Židovsko pitanje
Potpuno ste u pravu gospodine Herzl kada tvrdite da zakonom propisana jednakost ne mora i u pravilu i nije značila i stvarnu jednakost. Ali to izigravanje zakona dogodit će se i u Vašoj realiziranoj državi gdje Palestinci kojih je nekada bilo oko 95 posto danas nemaju gotovo nikakva prava. Nešto ste čini se ipak propustili postaviti na prave noge.
Rečenica/povik kojom ilustrirate nepravdu prema židovima ‘Juden raus’ danas odjekuje ostacima ostataka države u koju ste uselili svoju kolonijalnu korporaciju. Samo, sada se istjeruju Palestinci iz njihove vlastite domovine. Je li to taj odgovor sile na pitanje Tko je stranac?
Ne vidim istina u Vašem konceptu mržnju prema narodu koji je živio u Palestinu prije Vas, ali ne vidim ni taj narod u Vašim projekcijama budućnosti. Negdje ste po svemu sudeći pogriješili u planovima. Ili Vam je netko ukrao i preinačio koncept?
U Vašoj rečenici: ‘Mi smo ono što je geto od nas učinio’ prepoznajem objektivnu činjenicu koja može poslužiti kao opravdanje. Žao mi je što Vas ne mogu pitati o samoprogonstvu Židova u vlastiti običajnosni religijski geto do kojega dolazi inzistiranjem na ideji odabranoga naroda ugovorom vezanoga sa samim Bogom. Morate priznati da taj ekskluzivitet ne daje sebi nijedna druga religija. Možete ali ne morate priznati da su u Rimu svi bogovi bili jednakovrijedni a da je samo Vaš bog bio jednakovrijedniji od drugih. Ekskluzivnost ima svoje konzekvencije…
Revolucionari ili bogataši
Židove su mnogi kritizirali da su ugrađeni u sve velike revolucije i u svjetske ratove. Okrivljuje ih se za proizvodnju pobuna, za stvaranja revolucionarnih klima u sredinama u kojima žive, za navođenje širih masa na zahtijevanje promjena. Vi ste gospodine Herzl na vrijeme upozoravali: “Kad propadamo, postajemo revolucionarni proletarijat, pomoćni kadar svih revolucionarnih partija, a kad se uzdižemo, uzdiže se i naša strašna moć novca”.[5]
Pomogle su mi ove riječi shvatiti i povezati. Partikularnost se želi nametnuti umjesto univerzalnoga. Kad je odbiju, ona univerzalno želi promijeniti sve. Jer jedino tako može doći u situaciju u kojoj bi njena partikularnost došla do izražaja. Ako dakle svijet ne želi prihvatiti vjeru i običaje Židova proglašavajući Židove samo jednim narodom, a židovsku religiju samo jednom od religija, onda Židovima ne preostaje ništa drugo nego revolucionarno rušiti svijet koji ne prihvaća židovska pravila.
Ta židovska ambivalentnost odredila je sudbinu svijeta, posebno nakon 1848. godine. Zadobivena građanska prava omogućila su Židovima da se uključe u radikalnu promjenu svijeta koji je odbijao radikalna načela židovstva. Ideja odabranoga naroda skrila se u odjeću proletarijata. Raj je postao ovozemaljska obećana zemlja. Bog je, kako je Židov Marx rekao, postao mjenica.
Radikalizmu Židova nije bilo kraja. Rušili su tradicije društava jer društva nisu dovoljno uvažavala (preuzimala) njihovu tradiciju. Potkopavali su posebnosti nacija uz koje su živjeli jer je svaka nacija na neki od načina bila samo kopija ideje odabranoga naroda. Bili su revolucionari ne zato da bi gradili nešto na temeljima proklamiranih revolucionarnih načela – revolucionirali su svijet da bi pokazali svoje nezadovoljstvo neprihvaćanja vlastite partikularnosti kao univerzalnog pravila organiziranja društva, politike, vjere, običajnosti, prava…
U tom smislu gospodine Herzl razumijem Vašu sugestiju da ne treba brkati antižidovstvo Vašeg vremena i antižidovstvo iz vremena vjerskih progona. Vi ste točno detektirali da novo antižidovstvo dolazi kao rezultat emancipacije Židova.[6]
Priznanje građanskih prava Židovima došlo je uistinu prekasno. To je bilo ne samo moralni i pravni grijeh nežidovskoga svijeta. To je zapravo bilo priznanje pobjede židovske orijentacije na ‘duh poduzetništva’, na poslovanje financijama, na viziju svijeta u kojemu će bog novca obećati i omogućiti ‘svom narodu’ realnu ovozemaljsku obećanu zemlju. Ugovor je ugovor, a Bog će ga izvršiti makar tako da se preruši u mjenicu. Obećana zemlja već se ukazivala kao cijeli svijet uhvaćen u mrežu malih ugovora pomoću kojih bi trebao biti realiziran veliki ugovor o Savezu.
Veliko je priznanje gospodine Herzl da su se Židovi još u getu razvili u ‘buržujski narod’[7] Ono pokazuje da nisu sva geta bila na sliku i priliku Varšavskoga (čiju predodžbu svi imamo u glavi kada se spomene riječ geto). Ako se jedan narod u getima mogao razvijati ‘do razine buržoazije’, onda fenomen getoiziranja treba revidirati. Vi ste to započeli i Vama pripada svaka hvala.
Korijene antižidovstva Vi vidite u ‘nedokučivosti Židova’, u ‘gubitku sposobnosti za asimilaciju tokom srednjega vijeka’[8] Istini za volju tom ‘gubitku’ pridonijele su odluke kršćanske Europe koja je Židove protjerala u kamatarenje i lihvarenje koje je kršćanima bilo zabranjeno. Prebacivanje financijskog poslovanja u ruke Židova stvorilo je (osnažilo) ambivalentan odnos prema njima. Netko se morao baviti financijama a taj posao Židove je činio sve bogatijim i neovisnijim. Štoviše, činio je ovisnim plemstvo, dvorove, pa i crkvu o financijskom udruženju koje je poslovalo u okvirima zakonskih odredbi Tore i Talmuda.
Srednjevjekovni odnos prema Židovima, njihovo protjerivanje u bogatstvo financijskog poslovanja, historijska je činjenica i dokaz financijskih (ekonomskih) pretpostavki kasnijeg pravnog priznanja građanskog statusa.
Rješenjem financijskih pretpostavki, te dobivanjem građanskog statusa završio je period propitivanja ideje asimilacije Židova u zapadnoeuropska društva. Snažila je svijest o mogućnosti uspostavljanja vlastitog stroja koji bi radio na nacionalnom okupljanju odabranoga naroda. Zato ste i Vi krenuli u ovaj projekt. Shvatili ste da je vrijeme: “Mi smo jedan narod. Naši neprijatelji su nas učinili jednim, bez našeg pristanka, kao što se to često dešava u historiji. Nevolja nas povezuje, a tako ujedinjeni odjednom otkrivamo svoju snagu. Da, dovoljno smo jaki da formiramo jednu državu – i to zaista uzornu državu. Posjedujemo sve ljudske i materijalne resurse potrebne za tu svrhu.“[9]
Kako očistiti Židovsku državu od zvijeri?
Riječi su mjenjolike. Možda prijetvorne. One su poput ‘prijatelja’ koji Vam jedno govore dok ste sami, a nešto sasvim suprotno u zajednici o kojoj ovise. Meni je jasno gospodine Herzl da ste zamišljali gotovo pa savršenu državu. U toj bi državi bilo mjesta čak i za nežidove: “Svaki čovjek bit će slobodan i neometan u svojoj vjeri ili nevjerovanju, kao što je slobodan u svojoj narodnosti, a ako se desi da među nama žive ljudi drugih vjeroispovijesti i narodnosti, pružit ćemo im časnu zaštitu i jednakost pred zakonom. Toleranciju smo naučili u Europi. Ovo nije rečeno cinično, jer današnji antisemitizam se samo na vrlo malo mjesta može uzeti kao stari oblik vjerske netrpeljivosti“.[10]
Riječi su opasne onoliko koliko su opasne namjere interpreta. Primjerice, netko bi Vam mogao zamjeriti što govorite tek o slučaju da se pored Židova u Vašoj državi mogu zadesiti neki drugi. Bilo Vam je još u Vaše vrijeme poznato da je gotovo nemoguće pronaći dio svijeta ‘bez naroda za narod bez zemlje’. Dakle Vaša je država unaprijed bila osuđena na neke druge. Osuđena na taj ‘slučaj’.
Veću razinu mogućeg nerazumijevanja donose Vaše riječi o čišćenju Vaše države od zvijeri. Vi pišete: “Pretpostavimo, na primjer, da moramo očistiti zemlju od divljih zvijeri, ne bismo se toga latili kao Europljani iz 5. stoljeća. Ne bismo uzeli koplje i pojedinačno išli u lov na medvjede, već bismo organizirali veliku, dobro koordiniranu lovačku ekspediciju, opkolili životinje i bacili bombu među njih”.[11]
Eto, upravo to rade provoditelji Vašeg projekta. Istina, ulogu divljih zvijeri dali su ljudima (Palestincima), no metoda je identična – stjerati ‘zvijeri’ u takozvane slobodne zone a onda ih bombardirati, granatirati, izrešetati. Ili namamiti ih na posebna mjesta i pod krinkom dijeljenja hrane ubijati ih nasumice rafalima.
Znam da niste mislili na to, no to je zbilja Vaše plemenite ideje. To je realitet Vaše utopije. To je stvarnost Vašeg nestvarnoga sna.
Provoditelji Vašeg projekta u ljudima druge vjere u Vašoj Židovskoj državi vide samo zvijeri. Ne prepoznaju posljedice vlastite nakane da im oduzmu zemlju. Ne vide ugnjetavanje onih Drugih, Palestinaca, jer su hipnotizirani snagom Vaše ideje. A upravo ste Vi među ostalim napisali: “Ugnjetavanje prirodno rađa neprijateljstvo prema tlačiteljima…”[12] Ako im dakle oduzimaju zemlju, ako ih protjeruju, zatvaraju, siluju, ubijaju…, sve da bi realizirali Vašu veličanstvenu ideju, što se od njih drugo može očekivati nego ‘neprijateljstvo prema tlačiteljima’. Bili ste svjesni toga kada ste govorili o neprijateljstvu Židova prema njihovim tlačiteljima. Niste predviđali neprijateljstvo naroda kojemu su, prema Vašoj ideji, oduzimali komad po komad njihove zemlje, sve naravno pod kišobranom potpore zapadnih vlada.
Kolonizacijski projekt
Židovska će država, prema Vašem projektu, nastati koloniziranjem Argentine ili Palestine. U tim zemljama, kako ste sami zabilježili, već su provođeni projekti ‘postepenog infiltriranja Židova’. S pravom ste smatrali da to nije dobro: “Ona (infiltracija) traje sve dok domaće stanovništvo ne osjeti prijetnju i ne prisili vladu da zaustavi daljnji priliv. Zato je imigracija besmislena ako nemamo suvereno pravo da je nastavimo”.[13]
Tu uvodite u igru stavljanje teritorija na koji će se imigrirati, pod ‘protektorat europskih sila’. Korektnosti radi spomenuli ste i pregovore s ‘trenutnim vladarima tih teritorija’, ali jasno je da koloniziranje pretpostavlja silu dovoljno snažnu da nekome oduzme teritorij. Scenarij na kojem ste radili podrazumijevao je dakle europsku silu koja bi vam dala ‘suvereno pravo’ da se useljavate na tuđu zemlju.
Ne znam zašto ali mi se čini da Vam je taj slijed prišapnuo Baron Rotschild. On je zapravo već radio na tom projektu, a Vi ste mu mogli poslužiti kao trbuhozborac. On je već financirao projekte u Palestini a pokazat će se i da je njegov utjecaj na Balfoura bio presudan.
Jer kako razumjeti da ste pokušali Sultanu Abdel Hamidu II. objasniti da biste htjeli u Palestini napraviti “bedem Europe prema Aziji, predstražu civilizacije naspram barbarstva”.[14] 37 Jasno mi je da je i Vama bilo jasno da Vas je Sultan pročitao. Povremeno i pojedinačno naseljavanje je dopustio jer su stoljećima u Palestini u miru živjeli i Židovi. To je bila zemlja i Židova kao što je bila i sveta zemlja i za kršćane i muslimane. No Sultan je dao do znanja da kolonizacija ne dolazi u obzir. Na prijedlog da bi Židovi zauzvrat “preuzeli upravljanje cjelokupnim financijama Turske” vjerojatno se nasmijao jer bi to značilo da treba zemlju svog naroda darovati nekome drugome i za to još platiti predajom cjelokupnog financijskog poslovanja tom drugom darovanom narodu.
Židovska država je startala kao kompanija za otkup zemljišta
Malo se toga može prigovoriti efikasnosti ovog plana. Riječ je naprosto o akcionarskom društvu kojim se upravlja iz Londona, koje je osnovano u skladu s engleskim zakonima i koje će samim tim biti pod zaštitom Engleske. Dakle ‘akcionarsko društvo’ pod zaštitom Engleske prvi je (zamišljeni) oblik Židovske države.
Koje su dobre a koje loše strane te ideje. Loša strana mogla se i pretpostaviti: Palestinci su nakon početnog prihvaćanja novih Židova pročitali ideju i prestali prodavati zemlju. Dakle ideja ‘akcionarskog društva’ morala je biti dorađena nekim drugim oblikom preuzimanja vlasništva. Tu na scenu stupa dobra strana ‘akcionarskog društva’ sa središtem u Londonu. Britanci će, kako će povijest pokazati biti naklonjeni cionističkoj ideji nasilnog preuzimanja palestinske zemlje. To je stvorilo atmosferu u kojoj je za nasilno preuzimanje bio dovoljan samo povod. Za te povode prijavio se dovoljan broj dobrovoljaca koji su provociranjem palestinskog stanovništva stvarali osjećaj, utisak i atmosferu da je odmazda u obliku preuzimanja vlasništva jedini pravi odgovor.
Ne kažem gospodine Herzl da ste tako planirali. No riječi su uistinu prevrtljive. Sljedbenici Vaše ideje popunili su praznine u Vašem prijedlogu projekta. Dopisali su poglavlja kojih nema u Vašoj viziji. Interpretirali su Vašu ideju grubo i nasilnički, ali samo zato da bi je spasili. Nije ni Scofield vjerojatno računao da će ‘božji narod’ baš doslovno istrijebiti sve Palestince s prostora ‘obećane zemlje’, ali to proizlazi iz njegove interpretacije Biblije. U najmanju ruku može se i tako čitati.
‘Malo očaja je neophodno za stvaranje velikog pothvata’[15]
S pravom ste se gospodine Herzl pitali: “…kako da preselimo mase Židova iz njihovih sadašnjih domova u tu novu zemlju, bez pretjerane prinude?”[16] No iz toga iščitavam da ste unaprijed prihvaćali neke razine prinude. Govorite čak i o malo očaja koji je potreban!?! Plašim se da će Vas jednom optužiti da su Vaši sljedbenici po Vašoj viziji izazivali očaj u dijelovima židovske populacije, a sve zato da pospješe prebacivanje što više Židova u Palestinu. Naći će se neki koji će Vas optužiti za Ben Gurionove riječi o tome kako je (u prosto-proširenoj interpretaciji) bolje da pola Židova dođe u Palestinu nego da svi budu spašeni.
Kako gledate na tu vrstu proizvodnje očaja i djelovanja iz očaja?
Sami ste rekli da želite dobrovoljnu emigraciju, no odmah nakon toga pozvali ste se na činjenicu da za tu ideju rade i antižidovi: “Dovoljno je da čine ono što su i prije činili i stvorit će želju za iseljenjem tamo gdje ona ranije nije postojala, a ojačat će tamo gdje je već postojala“.[17]
Ako dobro razumijem Vi ste ovdje pomalo ben-gurionovski navijali za antižidove. Kao da ste stvarno željeli da se Židovi dovedu na rub očaja. Očekujete “neophodan zamah” od onih od kojih se želite osloboditi. Tražite protužidovsko djelovanje od onih koje osuđujete baš za protužidovsko djelovanje.
Kako pravno opravdati kolonizaciju i upravljanje domicilnim stanovništvom?
Mislili ste gotovo na sve, gospodine Herzl. Iz rimskoga prava kojemu se divite, izvukli ste pravno rješenje – negotiorum gestio. Što nudi to rješenje?
Riječ je o uspostavljanju pravnog odnosa tamo gdje se bez postojanja ugovora ulazi u odnos koji će tek naknadno biti potvrđen. To je sjajna ideja pravdanja govora ‘u ime naroda’, kako Židova tako i Palestinaca. Rastezljiva je to forma koja se od odnosa među pojedincima može (istina nategnuto) metaforički odnositi i na nacije.
U odsutnosti susjeda činite dobro ukoliko ćete spriječiti plavljenje njegova doma recimo vrećama pijeska. Za vjerovati je da bi Vam susjed kasnije pokrio troškove. Rimljani su međutim obvezali susjeda da pokrije te troškove.
Vi ste to proširili na odluku o ujedinjenju i selidbi Židova u Palestinu, a provoditelji Vašeg projekta protegnuli su tu ideju i na odlučivanje u ime Palestinaca: “Država se stvara borbom naroda za opstanak. U takvoj borbi nije moguće prethodno pribaviti uredno ovlaštenje na klasičan način. Zapravo, svaki pokušaj da se prethodno postigne uredna odluka većine, vjerojatno bi u startu uništio cijeli poduhvat jer unutrašnji razdori učinili bi narod nezaštićenim od vanjskih opasnosti. Ne možemo svi misliti isto, zato će gestor jednostavno preuzeti vođstvo u svoje ruke i krenuti ma čelo kolone”. [18]
Vlast dakle predstavlja gestora a dominus negotiorum je grupa građana odnosno apstraktno mišljeni svesvjetski židovski narod. Cionistički pokret preuzima mjesto rimskog gestora (premda se taj pojam ne odnosi na narode i politike). Vodstvo cionističkog pokreta ima naknadni legitimitet, odnosno očekuje legitimitet kada ‘kuća bude sačuvana’.
U ovoj pravnoj igri nestao je sav palestinski narod. Gestor će odgovarati Židovima koje dovede u Palestinu. Naizgled je stvar pokrivena i to stavovima rimskoga prava. Nažalost riječ je o interpretaciji koja može poslužiti svakoj vojnoj hunti, mafijaškom pokretu ili terorističkoj skupini. Svi oni žele naknadno dokazati da su bili u pravu. U najmanju ruku tako razmišljaju bez obzira pozivaju li se na rimsko pravo ili ne.
Vaše su riječi postale oružje
Riječi su poput tijesta od kojeg se mogu raditi i najmekši kolači, ali i ubojito oružje. Dodajte riječima malo eksplozivne smjese i dobit ćete sredstvo za razaranje u prividno kulturnom obliku.
Vaše su riječi gospodine Herzl upravo takve. Dijelom su razumljive posebno iz perspektive Vaše brige za narod kojemu pripadate. S druge strane stvorili ste eksplozivnu smjesu koja se vremenom širila i nadograđivala. Vaša ideja kompanije izrasla je do velikih visina. Velikim dijelom zahvaljujući i Vama.
Iz te perspektive ne mogu ne primijetiti podudarnost da u Vašoj Židovskoj državi (premda stalno imate na umu Palestinu) zapravo nema Palestinaca. Oni za Vašu državu nisu problem jer za Vas očigledno ne postoje. Provoditelji Vaše ideje u praksi pokušavaju dokazati nepostojanje palestinskog naroda. Etničkim čišćenjem pokušavaju dokazati da ste bili u pravu kad ih niste spomenuli.
Namjeravali ste zadržati svećenstvo unutar sinagoga i tako spriječiti mogućnost uspostavljanja teokratskog uređenja. Niste bili uvjerljivi i niste uspjeli. Ideja zatvorene židovske države ne može se realizirati bez teološke dimenzije, a ta dimenzija podrazumijeva ideju odabranog naroda obećane zemlje, zabranu brakova s predstavnicima drugih religija i svega ostalog što vodi izravno u politički oblikovanu teokraciju.
Mislili ste da će Židovska država isporučivati svoje kriminalce ostatku svijeta brže od svih drugih zemalja. U zabludi ste bili gospodine Herzl. Pokazalo se da je država židovskog naroda zapravo sigurna kuća za židovske kriminalce iz svijeta. Domaće kriminalce osuđene na međunarodnom sudu Vaša država ne želi isporučiti uopće. U nekim pretpostavkama ste se očigledno preračunali.
Mislili ste kako Židovi jednom naseljeni u svojoj državi ne bi imali neprijatelja. Možda bi i moglo biti tako da je riječ o nenaseljenom području. No Palestina je tisućama godina naseljeno područje. Država je to u koju su Vaši sljedbenici ulazili i s palestinskom putovnicom. Kako ste očekivali da useljavate Židove na teritorij koji pripada drugom narodu? Očekivali ste aplauze od onih koje ćete provocirati da vi im se svetili i na kraju da biste ih ‘počistili, protjerali, poubijali, izmorili glađu i žeđu i bolešću…
Vaša prijetnja revolucionariziranjem Židova ukoliko bi se narušila pravna jednakost Židova prema predstavnicima ostalih nacija pokazala se izlišnom. Provoditelji Vašeg projekta tako su ga nadogradili da se danas ostali narodi moraju boriti za ravnopravnost u svijetu u kojemu vladaju vaš novac, vaše oružje, vaši mediji, vaša sila i vaši moćnici
“Samo očajni postaju dobri osvajači”, rekoste pri kraju Židovske države. Potpuno ste u pravu. Bilo bi sjajno da ste nastavili. Na primjer rečenicom: Svako osvajanje izaziva očaj osvojenih! Jer tek bi to bila cjelina. Bez razmišljanja o Palestincima Vaša Židovska država je samo štivo za internu židovsku uporabu i samoobmanu vlastitog naroda.
Završno, nužno je pohvaliti Vas i za inauguriranje industrijaliziranja ljudske svijesti. Vi ste, gospodine Herzl, na vrijeme shvatili važnost usmjeravanja/industrijaliziranja ljudske svijesti. U toj je ideji sadržana i važnost propagandnih laži pokreta Vaših sljedbenika. U Vašim naznakama danas je moguće čitati nakaradni svijet kapitala, bankara, isključivih ljudi, rasizma, bahatosti, politiziranja vjere, državnih terorizama, sustav ucjenjivanja i potkupljivanja.
Kolosalno, rasistički kolonijalno.
[1] Theodor Herzl: Jevrejska država, Dialogos, Tuzla, 2025., Str. 28
[2] Isto, str. 14
[3] Isto, str. 14/15
[4] Isto, str. 15
[5] Isto, str. 31
[6] Isto, str. 30
[7] Isto, str. 30
[8] Isto, str. 31
[9] Isto, str. 33
[10] Isto, str. 97
[11] Isto, str. 35
[12] Isto, str. 32
[13] Isto, str. 36
[14] Isto, str. 37
[15] Isto, str. 77
[16] Isto, str. 76
[17] isto, str. 76
[18] isto, str. 88