Od Axela Springera do Mathiasa Döpfnera: kako je nastalo jedno od najutjecajnijih europskih medijskih carstava i zašto je podrška Izraelu postala dio njegova korporativnog identiteta
U svibnju 2026. internetom se proširio kratki video Mathiasa Döpfnera, predsjednika uprave i jednog od glavnih vlasnika njemačkog medijskog diva Axel Springer SE.
Govoreći pred Governing Boardom World Jewish Congressa u Ženevi, Döpfner je izjavio:
„Ich bin Goy. Und ich bin Zionist. Aus vollem Herzen, aus Überzeugung und mit Leidenschaft.“
Odnosno:
„Ja sam goj, odnosno ne-Židov. I ja sam cionist. Svim srcem, iz uvjerenja i sa strašću.“
Govor je politički prilično radikalan i u drugim dijelovima
Nakon tog dijela predlaže pet konkretnih mjera. To je zapravo zanimljiviji kontekst od samog viralnog citata:
- zagovara „nultu toleranciju“ prema otvorenom antisemitizmu te deportaciju antisemita „gdje god je to pravno moguće“;
- predlaže da Njemačka i Europa uvedu preferencijalnu imigraciju i naturalizaciju židovskih obitelji, uz formulaciju da „Europa mora postati više židovska“;
- želi snažnije reguliranje antisemitizma na društvenim mrežama, posebno TikToka, te smatra da bi Europa trebala slijediti američki primjer prisilne promjene vlasništva TikToka;
- tvrdi da je dio „woke“ pokreta postao „trojanski konj antisemitizma i islamizma“ i posebno napada Gretu Thunberg;
- traži snažnije obrazovanje o Holokaustu i povijesti antisemitizma.
To su Döpfnerove političke tvrdnje i prijedlozi, ne neutralno utvrđene činjenice. Primjerice, njegovo poistovjećivanje anticionizma s rasizmom/antisemitizmom politički je vrlo sporno; postoji širok raspon mišljenja o tome gdje završava politička kritika cionizma ili Izraela, a gdje počinje antisemitizam.
Izjava je zanimljiva ne samo zbog Döpfnerovih osobnih političkih stavova. Čovjek koji ju je izgovorio nalazi se na vrhu korporacije koja kontrolira ili posjeduje medijske brendove poput BILD-a, WELT-a, POLITICO-a, Business Insidera, Morning Brewa i britanskog Telegrapha, uz dodatne medijske interese u drugim europskim državama. Axel Springer danas posluje u više od 25 zemalja i ima više od 10.000 zaposlenih. [9][10]
Da bismo razumjeli kako je došlo do toga da podrška Izraelu postane gotovo sastavni dio identiteta jedne privatne medijske kompanije, potrebno je vratiti se gotovo stotinu godina unatrag – u obitelj Springer i život njezina osnivača Axela Cäsara Springera.
Obitelj Springer nije započela s Axelom: novine i tiskarstvo bili su obiteljski posao
Axel Cäsar Springer rođen je 2. svibnja 1912. u Altoni, koja je danas dio Hamburga.
Njegov otac Hinrich Springer (1880.–1949.) već je bio izdavač i vlasnik tiskare. Posjedovao je izdavačku kuću Hammerich & Lesser, osnovanu još 1789., koja je između ostaloga izdavala novine Altonaer Nachrichten. Hinrich Springer bio je povezan i s liberalnom Njemačkom demokratskom strankom – DDP-om.
Axelova majka bila je Ottilie Springer, rođena Müller (1881.–1960.).
Dakle, za razliku od često romantizirane slike čovjeka koji je medijsko carstvo stvorio potpuno ni iz čega, Axel Springer odrastao je u obitelji koja je već posjedovala tiskarsku infrastrukturu, izdavačku tradiciju i iskustvo u novinarstvu. [1][2]
Nije završio klasično sveučilišno obrazovanje. Školovao se za tiskara i slovoslagara, radio u očevom poduzeću, prošao novinarski volonterski staž te početkom 1930-ih počeo raditi kao novinar.
Njegova vjerska pripadnost također je dokumentirana. Bio je luteran, a od 1969. pripadao je staroluteranskoj tradiciji. [1]
To je relevantno za njegov kasniji odnos prema Izraelu: Axel Springer nije bio Židov, niti postoje vjerodostojni biografski podaci koji bi ga prikazivali kao osobu židovskog porijekla.
Njegova izrazita podrška Izraelu nastala je iz drugih povijesnih, političkih, osobnih i religijskih razloga.
Axel Springer tijekom nacističkog razdoblja
Springerova biografija tijekom Trećeg Reicha zahtijeva nijansiran pristup.
Od 1933. radio je u Altonaer Nachrichten, gdje je od 1937. bio zamjenik glavnog urednika. Novine su prestale izlaziti 1941. nakon odluke nacističkih vlasti.
Prema njemačkoj nacionalnoj biografskoj enciklopediji Neue Deutsche Biographie, Springer nije bio član NSDAP-a niti ga se opisuje kao političkog sljedbenika nacional-socijalizma. Zabilježena je, međutim, njegova kandidatura odnosno pripravnički status za NSKK – Nationalsozialistisches Kraftfahrkorps, nacistički motorizirani korpus.
Zbog zdravstvenih problema nije služio u Wehrmachtu.
Nakon završetka rata britanske okupacijske vlasti klasificirale su ga kao politički „unbelastet“ – neopterećenog, što mu je omogućilo dobivanje licence za ponovno bavljenje izdavaštvom. [1]
Drugim riječima, dostupni izvori ne daju osnovu da ga jednostavno nazovemo nacistom, ali isto tako njegova biografija nije biografija političkog disidenta ili aktivnog antinacističkog borca.
Njegov privatni život iz tog razdoblja dodatno komplicira sliku.
Pet brakova Axela Springera – od obitelji pogođene nacističkim progonom do kćeri visokog SS-ovca
Axel Springer ženio se čak pet puta.
Njegova prva supruga bila je Martha Else Meyer, s kojom se oženio 1933.
Marthin otac Eduard Meyer bio je luteran, ali njezina majka Mary Seldis bila je Židovka. Mary Seldis je tijekom nacističkog režima bila zatočena u getu Theresienstadt.
Axel i Martha imali su kćer Barbaru, a brak je završio 1938. [1]
Ovo je važan biografski podatak jer pokazuje da nacistički progon Židova za Springera nije morao biti samo udaljena politička priča – zahvatio je i obitelj njegove prve supruge.
Međutim, ne bi bilo povijesno odgovorno automatski iz toga zaključivati da je upravo taj brak uzrok njegove kasnije izrazite podrške Izraelu. Za takvu jednostavnu uzročno-posljedičnu tvrdnju nema dovoljno dokaza.
Njegova druga supruga, od 1939., bila je Erna, poznata kao Kathrin, rođena Küster, prethodno udana Holm. S njom je dobio sina Axela Springera mlađeg, fotografa poznatog pod pseudonimom Sven Simon.
Treći brak posebno je intrigantan.
Godine 1953. Springer se oženio Rosemarie Lorenz.
Njezin otac bio je Werner Lorenz, jedan od visokih dužnosnika SS-a.
Werner Lorenz bio je:
SS-Obergruppenführer, general Waffen-SS-a, zastupnik NSDAP-a u Reichstagu i voditelj organizacije Volksdeutsche Mittelstelle.
Nakon rata osuđen je u jednom od naknadnih Nürnberških procesa na 20 godina zatvora, a pušten je 1955. [1]
To naravno ne znači da se ideologija oca može pripisati kćeri, niti da brak s njegovom kćeri dokazuje Springerovu političku suglasnost s Wernerom Lorenzom.
Ali pokazuje koliko je osobna mreža Axela Springera bila povijesno složena: njegova prva supruga imala je židovsku majku koja je prošla Theresienstadt, dok je njegova treća supruga bila kći visokog SS-generala.
Četvrta supruga bila je Helga Ludewig, s kojom se oženio 1962. Brak je završen 1966.
A onda se pojavljuje žena koja će imati ključnu ulogu u budućnosti cijelog medijskog carstva.
Friede Riewerts: od otoka Föhr do vrha medijskog carstva
Friede Springer rođena je kao Friede – odnosno Elfriede – Riewerts 15. kolovoza 1942. u Oldsumu na otoku Föhr, na krajnjem sjeveru Njemačke.
Potjecala je iz prilično obične sjevernofrizijske obitelji.
Otac Erich Riewerts bio je vrtlar odnosno majstor vrtlarstva, a majka Elise Hassold radila je kao voditeljica domaćinstva. [1][3]
Friede je 1965., s 23 godine, odgovorila na oglas za posao dadilje u privatnom domu Axela Springera.
Springer je tada imao 53 godine i još je bio u svom četvrtom braku. Friede je došla u njegovu kuću kao dječja njegovateljica. Između njih se potom razvila veza, a Axel se od četvrte supruge razveo 1966.
Axel i Friede vjenčali su se 1978. Ona je tako postala njegova peta i posljednja supruga. [3]
Njena vlastita vjera također je poznata.
Friede Springer pripada Selbständige Evangelisch-Lutherische Kirche – SELK, neovisnoj evangeličko-luteranskoj crkvi, i sama se opisivala kao „Altlutheranerin“ – staroluteranka.
SELK navodi da redovno sudjeluje na bogoslužjima i da svaki dan završava molitvom. [4]
Dakle, ni Friede Springer nije Židovka. Njena izrazita povezanost s Izraelom i židovskim institucijama proizlazi iz nastavka tradicije njezina supruga, vlastitih uvjerenja i aktivnosti njihovih zaklada, a ne iz židovskog vjerskog identiteta.
Poslijeratni uspon: Hörzu, BILD, WELT i nastanak medijskog diva
Nakon Drugog svjetskog rata Springer je dobio dozvolu britanskih okupacijskih vlasti za izdavačku djelatnost.
Već 1946. počinje izlaziti časopis Hörzu, koji postaje veliki komercijalni uspjeh.
Slijede:
Hamburger Abendblatt 1948.,
BILD 1952.,
a 1953. Springer od britanskih vlasnika preuzima izdavačku kuću Die Welt GmbH, čime u njegov portfelj ulaze Die Welt i Welt am Sonntag.
Potkraj 1950-ih preuzima i tradicionalni berlinski Ullstein Verlag.
Do 1970. prihod njegova izdavačkog sustava prvi put prelazi milijardu njemačkih maraka. [1][2]
BILD postaje jedan od najčitanijih i politički najutjecajnijih tabloida Europe, dok WELT predstavlja ozbiljniji, konzervativniji segment Springerova izdavačkog sustava.
Ali tijekom 1950-ih i 1960-ih Axel Springer prestaje biti samo medijski poduzetnik.
Postaje izrazito politički izdavač.
Antikomunizam, njemačko ujedinjenje i okretanje prema Zapadu
Jedna od Springerovih najvećih političkih opsesija bila je ponovno ujedinjenje Njemačke.
Nakon neuspješnog pokušaja približavanja sovjetskom vođi Nikiti Hruščovu 1958., njegova politička pozicija postaje izrazito:
prozapadna, antikomunistička, proamerička i usmjerena prema NATO-ovskom/transatlantskom svijetu.
Izgradnja Berlinskog zida 1961. dodatno je učvrstila takvu orijentaciju.
Njegova medijska kuća nije skrivala političke vrijednosti vlasnika. Springer je smatrao da mediji trebaju aktivno braniti demokraciju zapadnog tipa, tržišnu ekonomiju i ponovno ujedinjenje Njemačke.
Upravo iz tog političkog okvira nastaje i njegova veza s Izraelom.
Ernst Cramer – možda najvažniji čovjek za razumijevanje Springerova odnosa prema Izraelu
Jedna osoba u cijeloj priči zaslužuje posebno mjesto: Ernst Cramer.
Cramer je rođen 1913. u židovskoj obitelji u Augsburgu.
Nacisti su ga zatvorili u koncentracijski logor Buchenwald. Uspio je emigrirati u Sjedinjene Države, a u Europu se kasnije vratio kao pripadnik američke vojske.
Njegovi roditelji i brat ubijeni su u Holokaustu.
Cramer se 1955. upoznao s Axelom Springerom, a 1958. ulazi u njegovu kompaniju kao zamjenik glavnog urednika WELT-a.
Njihov odnos postao je mnogo više od običnog odnosa vlasnika i zaposlenika.
Njemačka Deutsche Biographie opisuje Cramera kao jednog od Springerovih najbližih povjerenika i izričito mu pripisuje ključnu ulogu u Springerovoj podršci transatlantskom savezništvu sa SAD-om i pravu Izraela na postojanje. [5]
Od 1966. Cramer organizira Springerova putovanja u SAD i Izrael te sudjeluje u oblikovanju političkog vrijednosnog sustava kompanije.
To je važna povijesna činjenica.
Ali treba odmah napraviti razliku između utjecaja bliskog savjetnika i ideje o nekakvoj skrivenoj vanjskoj kontroli kompanije.
Dokazi postoje za Cramerov snažan osobni i intelektualni utjecaj.
Nema dokaza da je Cramer ili neka židovska organizacija vlasnički kontrolirala Springerov koncern.
Izrael 1966. – prijelomna godina
Axel Springer prvi put putuje u Izrael 1966.
Do tada se već javno zalagao za pomirenje Nijemaca i Židova, a njegovi mediji izvještavali su o Eichmannovu procesu u Jeruzalemu i procesima za Auschwitz u Njemačkoj.
Posjet Izraelu, prema kasnijim zapisima kompanije, dodatno je učvrstio njegovo uvjerenje da Njemačka nakon Holokausta ima posebnu odgovornost prema Židovima i državi Izrael. [6]
U Jeruzalemu uspostavlja bliske odnose s gradonačelnikom Teddyjem Kollekom, a financijski pomaže projekte povezane s Israel Museumom.
Od tog trenutka njegovi odlasci u Izrael postaju redovni.
Godine 1967., neposredno nakon Šestodnevnog rata, ponovno posjećuje Izrael.
Tada se susreće s jednim od najvažnijih ljudi u izraelskoj povijesti:
Davidom Ben-Gurionom, prvim izraelskim premijerom i jednim od utemeljitelja države Izrael. [6][7]
I upravo 1967. događa se nešto što će oblikovati Axel Springer sve do današnjeg dana.
Izrael ulazi u „korporativni ustav“ Axel Springera
Axel Springer 1967. formulira četiri temeljna principa svoje kompanije – takozvane Essentials.
Među njima se nalazio princip:
pomirenja između Židova i Nijemaca te podrške pravu izraelskog naroda i države Izrael na postojanje.
Ostali principi odnosili su se na njemačko ujedinjenje, odbacivanje totalitarizma i obranu slobodne tržišne ekonomije. [7]
Ovdje se događa nešto važno.
Podrška Izraelu prestaje biti samo privatni politički stav vlasnika.
Postaje institucionalni princip medijske kompanije.
Ti su principi tijekom desetljeća mijenjani i modernizirani, ali su opstali.
Aktualni Axel Springer među pet svojih temeljnih korporativnih principa i danas navodi:
„Podržavamo pravo države Izrael na postojanje i protivimo se svim oblicima antisemitizma.“ [8]
Prema samoj kompaniji, Essentials su ugrađeni čak i u njezin statut, a zaposlenici se obvezuju na poštivanje tih vrijednosti. [8]
Axel Springer naglašava da ovaj princip ne znači zabranu kritiziranja konkretne izraelske vlade ili njezine politike.
Ipak, sama činjenica da velika međunarodna medijska kompanija u vlastitom korporativnom ustavu eksplicitno navodi stav prema pravu na postojanje jedne konkretne države predstavlja vrlo specifičan element njezina identiteta.
Nakon smrti Axela Springera: carstvo prelazi Friede Springer
Axel Springer umire 22. rujna 1985.
Nakon njegove smrti vlasništvo nad kompanijom prolazi kroz složeno razdoblje tijekom kojeg se u vlasničkoj strukturi pojavljuju različiti članovi obitelji i veliki investitori.
Friede Springer postupno postaje centralna figura.
Od 1985. članica je nadzornog odbora, a tijekom narednih desetljeća konsolidira svoju poziciju.
Do 2003. ponovno uspijeva osigurati većinsku kontrolu nad kompanijom. [1]
Istodobno nastavlja ideološku ostavštinu svoga supruga, uključujući njemačko-izraelske odnose.
Njena izrazita povezanost s Izraelom dobro je dokumentirana, kao i podrška zaklada povezanih s obitelji Springer istraživanju njemačko-židovske povijesti i odnosima Njemačke i Izraela.
Ali ključno pitanje za budućnost kompanije bilo je:
Tko će naslijediti Friede Springer?
Odgovor je postao Mathias Döpfner.
Mathias Döpfner – od novinara WELT-a do nasljednika medijskog carstva
Mathias Döpfner rođen je 1963.
Studirao je germanistiku, teatrologiju i muzikologiju u Frankfurtu i Bostonu te je karijeru započeo kao novinar.
U Axel Springer dolazi 1998. kao glavni urednik WELT-a.
Već 2000. ulazi u Upravu kompanije.
A 1. siječnja 2002., s tek 38 godina, postaje CEO Axel Springera. [13]
Friede Springer kasnije je vrlo otvoreno opisala koliko je osobno stajala iza njegova uspona.
Prisjećajući se odluke da ga vrlo mladog postavi u Upravu, rekla je da su joj mnogi to savjetovali protivno, ali da je ona imala većinu i jednostavno ga je željela na toj poziciji. [13]
To je možda najvažniji odgovor na pitanje:
„Tko stoji iza Mathiasa Döpfnera?“
Najizravniji i najbolje dokumentiran odgovor nije neka tajna organizacija.
To je Friede Springer.
Friede Springer 2020. službeno imenuje Döpfnera svojim nasljednikom
Godine 2020. Friede Springer poduzima odlučujući korak.
Axel Springer službeno objavljuje da je:
„Friede Springer names Mathias Döpfner her successor.“
Döpfner tada kupuje oko 4,1% dionica od Friede Springer Foundation, a Friede mu namjerava pokloniti dodatnih približno 15%.
S njegovim dotadašnjim udjelom to ga je dovodilo na približno 22% kompanije.
Istodobno mu Friede Springer predaje ostvarivanje glasačkih prava nad svojim preostalim paketom dionica. [14]
To je mnogo više od imenovanja profesionalnog menadžera.
Friede Springer ga postupno pretvara u suvlasnika i vlasničkog nasljednika.
2025. – nova vlasnička struktura: Friede Springer i Döpfner drže oko 95%
Godinama se u analizama vlasništva Axel Springera često spominjao američki private-equity gigant KKR i kanadski mirovinski fond CPP Investments.
To je danas zastarjela slika.
U travnju 2025. završena je velika reorganizacija kompanije.
KKR i CPP Investments izišli su iz vlasništva samog medijskog Axel Springera i postali većinski vlasnici izdvojenih platformi Stepstone i AVIV.
Medijski dio Axel Springera ponovno je postao privatna kompanija pod obiteljskom kontrolom.
Prema službenim informacijama kompanije:
Friede Springer i Mathias Döpfner zajedno danas drže približno 95% Axel Springer SE. [15]
Preostali mali dio vezan je za obitelj osnivača i strukture povezane s Friede Springer Foundation; kompanija u novijim opisima kao preostalog obiteljskog dioničara posebno ističe unuka osnivača Axela Svena Springera.
To znači da BILD, WELT, POLITICO i drugi mediji danas nisu kontrolirani KKR-om, BlackRockom, izraelskom državom ili World Jewish Congressom.
Vlasnički centar nalazi se prije svega kod:
Friede Springer i Mathiasa Döpfnera.
Koliko je danas Axel Springer zapravo velik?
Današnji Axel Springer daleko je više od njemačkog BILD-a.
Kompanija samu sebe opisuje kao transatlantsku medijsku grupaciju prisutnu u više od 25 država.
Među ključnim brendovima nalaze se:
BILD
WELT
POLITICO
Business Insider
Morning Brew
The Telegraph
Emarketer
uz Awin, Idealo i Bonial te druge kompanije. [9]
U Poljskoj preko zajedničkog pothvata s Ringierom sudjeluje u vlasništvu medija poput:
ONET-a, FAKT-a, FORBES-a i NEWSWEEK-a Polska. [9]
Posebno važna ekspanzija dogodila se 2026.
Axel Springer je za 575 milijuna britanskih funti dogovorio kupnju Telegraph Media Groupa, a transakcija je konačno zaključena 30. lipnja 2026. nakon odobrenja regulatora u Velikoj Britaniji, Irskoj i Austriji.
Tako su pod Axel Springer došli The Daily Telegraph, The Sunday Telegraph i digitalni Telegraph. [10]
To kompaniji daje vrlo snažan medijski položaj u:
Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i dijelovima kontinentalne Europe.
Döpfnerova mreža se ne završava na Axel Springeru
Mathias Döpfner nije vlasnik Netflixa, Adidasa ili Warner Music Groupa.
Ali nalazi se u njihovim upravljačkim strukturama.
Netflix ga navodi kao člana svog Board of Directorsa.
Istodobno je član Boarda Warner Music Groupa. [13]
Od 2026. član je i Nadzornog odbora Adidasa.
Netflixova službena biografija dodatno navodi njegove počasne funkcije povezane s American Jewish Committeeom. [13]
A postoji još jedna dokumentirana veza koja se često spominje u teorijama o globalnim elitama:
Bilderberg Meetings.
Tu nije riječ o nagađanju.
Službena stranica Bilderberga Mathiasa Döpfnera navodi kao člana svog Steering Committeea.
U istom odboru nalaze se ili su se 2026. nalazili ljudi poput Satye Nadelle iz Microsofta, Alexa Karpa iz Palantira, Erica Schmidta, Petera Thiela, predsjednika Deutsche Banka Christiana Sewinga, urednice The Economista Zanny Minton Beddoes i drugih vodećih ljudi zapadnog poslovnog, financijskog, političkog i medijskog svijeta. [16]
Ovo jasno pokazuje da Döpfner pripada vrlo visokoj razini transatlantske poslovne i političke mreže.
Ali članstvo u takvoj mreži samo po sebi nije dokaz da Bilderberg „upravlja“ Axel Springerom.
Svibanj 2026.: Döpfner pred World Jewish Congressom
Sve to daje dodatnu težinu govoru koji je Döpfner održao 11. svibnja 2026. u Ženevi pred Governing Boardom World Jewish Congressa – WJC.
WJC je međunarodna organizacija koja predstavlja židovske zajednice iz velikog broja zemalja.
Döpfner u govoru govori o rastu antisemitizma nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. i iznosi vrlo snažnu obranu cionizma i izraelskog prava na obranu.
Potom izgovara rečenicu koja je postala viralna:
„Ich bin Goy. Und ich bin Zionist.“
On dakle svjesno naglašava da je ne-Židov, ali da cionizam smatra vlastitim političkim uvjerenjem.
Döpfner u nastavku Izrael opisuje kao zapadnu demokratsku predstražu na Bliskom istoku i cionizam vidi kao legitimno pravo Židova na nacionalno samoodređenje i sigurnost.
Njegova još kontroverznija tvrdnja jest da anticionizam smatra oblikom rasizma. To nije univerzalno prihvaćena definicija: pitanje odnosa anticionizma, kritike izraelske države i antisemitizma predmet je vrlo ozbiljnih akademskih, pravnih i političkih rasprava.
Zato Döpfnerovu formulaciju treba predstaviti kao njegov politički stav, a ne kao neutralno utvrđenu činjenicu. [11][12]
Govor završava pozivom:
„We shall all be Zionists.“
Od Axela Springera do Döpfnera: postoji li ideološki kontinuitet?
Kada se gotovo osam desetljeća povijesti stave jedan pored drugoga, pojavljuje se prilično jasna linija.
Axel Springer nakon Drugog svjetskog rata razvija snažno antikomunističko i prozapadno političko uvjerenje.
Potom, uz osobna iskustva i utjecaj ljudi poput preživjelog iz Buchenwalda Ernsta Cramera, razvija iznimno snažan odnos prema Izraelu.
Posjećuje Izrael, susreće Ben-Guriona i Teddyja Kolleka, financira izraelske projekte i 1967. podršku izraelskom pravu na postojanje ugrađuje u temeljne principe kompanije.
Nakon njegove smrti Friede Springer preuzima njegovu političku i korporativnu ostavštinu.
Ona je, kao i Axel Springer, staroluteranska kršćanka, a ne Židovka.
Friede zatim odabire Mathiasa Döpfnera, daje mu golemu upravljačku moć, prenosi mu značajan dio vlasništva i 2020. službeno ga proglašava svojim nasljednikom.
Döpfner tu tradiciju ne samo da nastavlja nego je 2026. formulira još osobnije:
„Ja sam cionist.“
Tako nešto nije tajna niti skrivena politika.
Danas je javno dokumentirano na službenim stranicama kompanije, u njezinim Essentialsima i u javnim govorima njezina CEO-a.
Znači li sve ovo da „Izrael kontrolira Axel Springer“?
Ne.
Takav zaključak ne proizlazi iz dostupnih dokaza.
Nema vjerodostojnog dokaza da:
izraelska država,
Mossad,
World Jewish Congress,
American Jewish Committee
ili neka druga židovska institucija
vlasnički kontrolira Axel Springer.
Aktualna vlasnička struktura zapravo je prilično transparentna:
Friede Springer i Mathias Döpfner zajedno drže oko 95% kompanije.
Isto tako, činjenica da je Ernst Cramer bio Židov i preživjeli Holokausta koji je snažno utjecao na Axela Springera nije dokaz nekakve kolektivne „židovske kontrole“.
To je dokumentirana priča o utjecaju konkretne osobe na konkretnog izdavača.
To treba jasno razlikovati.
Ali postoji drugo legitimno pitanje: koliko politička uvjerenja vlasnika utječu na uređivačku politiku?
Tu dolazimo do mnogo zanimljivijeg i ozbiljnijeg pitanja.
Ako kompanija:
u svom korporativnom ustavu ima eksplicitan političko-povijesni stav prema Izraelu,
ako je osnivač bio izrazito proizraelski politički aktivist,
ako njegova nasljednica nastavlja taj smjer,
i ako aktualni CEO javno kaže da je „cionist svim srcem, iz uvjerenja i sa strašću“,
onda je potpuno legitimno istražiti:
utječe li taj vrijednosni sustav na način na koji mediji Axel Springera izvještavaju o Izraelu i Palestini?
Ali odgovor na to pitanje ne može se dobiti samo iz vlasničke strukture.
Za ozbiljan zaključak trebalo bi analizirati konkretan novinarski sadržaj:
kako BILD opisuje izraelske i palestinske civilne žrtve,
koje riječi koristi za izraelske napade, a koje za palestinske,
koliko prostora daje izraelskoj vladi, a koliko palestinskim izvorima,
kako izvještava o Međunarodnom kaznenom sudu,
kako izvještava o navodnim ratnim zločinima,
kako tretira kritičare izraelske vlade,
te postoji li ista uređivačka tendencija u WELT-u, POLITICO-u, Business Insideru i Telegraphu.
Tek bi takva analiza pokazala postoji li mjerljiv prijenos političkog identiteta vlasnika na novinarski proizvod.
Zaključak
Povijest Axel Springera mnogo je kompleksnija od jednostavne priče o „proizraelskoj medijskoj kompaniji“.
Axel Cäsar Springer potjecao je iz njemačke protestantske izdavačke obitelji.
Njegova osobna povijest paradoksalno povezuje obitelj prve supruge, čija je židovska majka završila u Theresienstadtu, i brak s kćeri visokog SS-generala Wernera Lorenza.
Nakon Drugog svjetskog rata Springer gradi najveće njemačko novinsko carstvo i postupno razvija izrazito prozapadnu, antikomunističku i proizraelsku političku orijentaciju.
Veliku ulogu u oblikovanju tog svjetonazora imao je njegov bliski prijatelj i savjetnik Ernst Cramer – njemački Židov, preživjeli Buchenwalda i američki emigrant.
Springer nakon posjeta Izraelu i susreta s Davidom Ben-Gurionom 1967. formalizira podporu Izraelu kao jedan od temeljnih principa svoje kompanije.
Gotovo šezdeset godina kasnije taj je princip još uvijek dio službenog korporativnog ustava Axel Springera.
Njegova peta supruga i nasljednica Friede Springer, rođena Riewerts, nije Židovka nego praktična staroluteranska kršćanka. Upravo je ona odabrala Mathiasa Döpfnera kao čovjeka koji će nastaviti upravljati carstvom.
Danas Friede Springer i Döpfner zajedno kontroliraju oko 95% kompanije.
A Döpfner ne skriva vlastito političko uvjerenje.
Pred World Jewish Congressom u svibnju 2026. nije rekao „Ja sam Bog“.
Rekao je nešto mnogo politički značajnije:
„Ja sam goj. I ja sam cionist. Svim srcem, iz uvjerenja i sa strašću.“
Ta izjava sama po sebi ne dokazuje da izraelska država ili židovske organizacije upravljaju Axel Springerom.
Ali u kombinaciji s gotovo šest desetljeća institucionalne povijesti kompanije pokazuje nešto drugo, vrlo jasno i dokumentirano:
podrška Izraelu nije usputni stav pojedinog urednika Axel Springera. Ona je dio političke i korporativne tradicije same kompanije – od njezina osnivača Axela Springera, preko Friede Springer, pa sve do današnjeg CEO-a i suvlasnika Mathiasa Döpfnera.
Izvori i reference
- Neue Deutsche Biographie – Axel Cäsar Springer, biografija, genealogija, brakovi, religija i karijera
https://www.deutsche-biographie.de/sfz121365.html?language=en - Haus der Geschichte / LeMO – Axel Cäsar Springer
https://www.hdg.de/lemo/biografie/axel-springer.html - Munzinger – Friede Springer, rođena Riewerts
https://www.munzinger.de/register/portrait/biographien/friede%2Bspringer/00/20881 - Selbständige Evangelisch-Lutherische Kirche – Friede Springer i njezina vjerska pripadnost
https://selk.de/index.php/newsletter/8702-friede-springer-ist-80-16-08-2022 - Neue Deutsche Biographie – Ernst Cramer i njegov utjecaj na Axel Springer
https://www.deutsche-biographie.de/dbo026097.html - Axel Springer – povijest odnosa Berlin–Tel Aviv, Izrael i Ben-Gurion
https://80years.axelspringer.com/en/exhibit/ullstein-bild-berlin-tel-aviv/ - Axel Springer – povijest korporativnih „Essentials“
https://80years.axelspringer.com/en/exhibit/the-essentials/ - Axel Springer – aktualni korporativni ustav i pet „Essentials“
https://www.axelspringer.com/en/what-defines-us - Axel Springer – aktualni pregled kompanije i medijskih brendova
https://www.axelspringer.com/en/who-we-are - Axel Springer – zaključenje kupnje Telegraph Media Groupa, 30. lipnja 2026.
https://www.axelspringer.com/en/ax-press-release/axel-springer-is-closing-acquisition-of-telegraph-media-group - BILD – tekst govora Mathiasa Döpfnera pred World Jewish Congressom, uključujući „Ich bin Goy. Und ich bin Zionist“
https://www.bild.de/news/inland/mathias-doepfners-rede-vor-dem-wjc-verwaltungsrat-wir-alle-sollten-zionisten-sein-6a0c43e9dc590e4588162ad7 - World Jewish Congress – izvještaj o Döpfnerovu govoru u Ženevi, 11. svibnja 2026.
https://www.worldjewishcongress.org/en/news/axel-springer-ceo-mathias-doepfner-declares-we-shall-all-be-zionists-in-forceful-address-to-world-jewish-congress-in-geneva - Netflix Investor Relations – službena biografija Mathiasa Döpfnera i njegove funkcije
https://ir.netflix.net/governance/Leadership-and-directors/person-details/default.aspx?ItemId=1dbc1b39-c9c8-4e61-8b0a-5948001730b6 - Axel Springer – „Friede Springer names Mathias Döpfner her successor“, 24. rujna 2020.
https://www.axelspringer.com/en/ax-press-release/friede-springer-names-mathias-dopfner-her-successor - Axel Springer – nova vlasnička struktura nakon izlaska KKR-a i CPP Investmentsa; Friede Springer i Mathias Döpfner zajedno oko 95%
https://www.axelspringer.com/en/ax-press-release/axel-springer-implements-new-corporate-structure - Bilderberg Meetings – aktualni Steering Committee, uključujući Mathiasa Döpfnera
https://www.bilderbergmeetings.org/background/steering-committee/steering-committee - adidas – aktualni Nadzorni odbor, Mathias Döpfner
https://www.adidas-group.com/en/about/supervisory-board - Axel Springer – 80 godina kompanije i aktualna vlasnička/povijesna struktura
https://www.axelspringer.com/en/ax-press-release/axel-springer-turns-80-values-transformation-and-a-passion-for-the-future