Dok Gaza iza sebe ostavlja desetke tisuća mrtvih, razorene gradove, masovno raseljavanje i glad, a međunarodne organizacije sve otvorenije govore o genocidu nad Palestincima, Izrael vodi još jednu bitku – bitku za javno mnijenje. Istodobno, američke i europske društvene mreže preplavljuju priče o „islamskom osvajanju“, „šerijatskoj prijetnji“ i „muslimanskoj infiltraciji“. Istražili smo tko širi takve poruke, tko financira neke od ključnih aktera i gdje se taj narativ dodiruje s AIPAC-om, izraelskom državnom propagandom i rekordnim budžetom za hasbaru.
Strah kao nova politička valuta
Posljednjih mjeseci na društvenim mrežama, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, gotovo je nemoguće ne primijetiti jedan obrazac.






„Muslimani osvajaju Ameriku.“ „Šerijat dolazi u Texas.“ „Dearborn je izgubljen.“ „Džamije su dokaz islamskog osvajanja.“ „America, wake up!“ „Islam je infiltrirao SAD.“
U nekim objavama ide se još dalje. Više se ne govori o borbi protiv terorizma ili nasilnog ekstremizma, nego se sam islam predstavlja kao neprijateljska politička ideologija, a muslimani kao populacija koja samo čeka trenutak kada će brojčano ojačati i preuzeti vlast.
Jedna od analiziranih objava otvoreno poziva na zabranu islama i uklanjanje muslimana iz zapadnih država.
U istom informacijskom prostoru pojavljuju se američki kongresnici, veliki konzervativni influenceri, Newsmax, Young America’s Foundation, The Daily Signal, MAGA profili, antiimigracijski aktivisti, ali i organizacije čija je deklarirana svrha upravo promocija Izraela u svijetu.
U Hrvatskoj i regiji pojavljuje se nešto drugačiji, ali temeljno srodan oblik istog fenomena: sadržaji kojima se Muhammeda, a.s., pokušava prikazati kao lažnog poslanika, islam kao demonsku religiju, a muslimansko prisustvo kao civilizacijsku prijetnju.
Zašto upravo sada toliko jača ovaj narativ?
Postoji li veza između rastućeg vala islamofobnog sadržaja, katastrofalnog pada ugleda Izraela zbog Gaze i golemog povećanja izraelskih ulaganja u public diplomacy, influencere i oblikovanje javnog mnijenja na Zapadu?
Odgovor nije jednostavan.
Nismo pronašli dokaz da postoji jedan centar iz kojeg Benjamin Netanyahu ili AIPAC svakodnevno izdaju naredbe influencerima da napadaju islam.
Ali ono što se može dokumentirati možda je i važnije: postoji golem, vrlo skup i sve sofisticiraniji sustav političkog i informacijskog utjecaja kojim izraelska država pokušava vratiti izgubljenu podršku na Zapadu.
Taj sustav posebno cilja konzervativce, evangelike, MAGA i America First publiku, mlađe Amerikance, influencere i alternativne medije. Istodobno, dio političara koji danas upozoravaju na „šerijatsku prijetnju“, „muslimansku invaziju“ i „radikalni islam“ ima konkretne veze s američkim proizraelskim političkim ekosustavom.
Sve to događa se u trenutku kada je Izrael zbog Gaze izgubio velik dio moralnog i političkog kredibiliteta koji je desetljećima uživao u zapadnoj javnosti.
Gaza: događaj koji je promijenio politički teren

O Gazi se više ne može govoriti kao o još jednoj epizodi izraelsko-palestinskog sukoba.
Napad Hamasa i drugih palestinskih oružanih skupina 7. listopada 2023., u kojem su ubijeni izraelski civili i oteti taoci, uključivao je teške zločine koje nikakva borba protiv okupacije ne može opravdati.
Ali odgovor izraelske države pretvorio se u vojnu kampanju čije su posljedice po palestinsko civilno stanovništvo bile katastrofalne.
Deseci tisuća ljudi su ubijeni. Veliki dijelovi Gaze sravnjeni su sa zemljom. Gotovo cijelo stanovništvo bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, mnogi više puta. Bolnice, škole, vodovodna i elektroenergetska infrastruktura, pekare, izbjeglički kampovi i čitava naselja uništavani su ili teško oštećivani.
Glad, ograničavanje humanitarne pomoći i urušavanje zdravstvenog sustava postali su sastavni dio svakodnevice.
Do 2026. međunarodna rasprava više se nije vodila samo o „proporcionalnosti“ izraelskog odgovora. Sve češće se vodila o genocidu.
Genocid više nije samo izraz palestinskih aktivista

U rujnu 2025. Neovisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih naroda zaključila je da je Izrael počinio genocid nad Palestincima u Gazi.
Amnesty International je nakon vlastite opsežne istrage došao do istog zaključka. Human Rights Watch dokumentirao je istrebljenje, etničko čišćenje i djela genocida.
Pravna preciznost je važna: Međunarodni sud pravde – ICJ – do kolovoza 2026. još nije donio konačnu presudu o meritumu tužbe Južne Afrike protiv Izraela za genocid. Sud je ranije odredio privremene mjere, ali konačna odluka o državnoj odgovornosti još nije donesena.
Izraelska vlada optužbu za genocid kategorički odbacuje i tvrdi da vodi rat protiv Hamasa, a ne protiv palestinskog naroda.
Činjenica ipak ostaje: kvalifikacija genocida više nije samo slogan s demonstracija. Do nje su došla međunarodna istražna tijela i velike organizacije za ljudska prava. Upravo paralelno s takvim gubitkom moralnog kredibiliteta događa se dramatična promjena izraelske komunikacijske strategije.
Izrael je izgubio bitku za dio američkog javnog mnijenja
.jpg?width=1600)
Desetljećima je u SAD-u postojalo gotovo političko pravilo: američka javnost bila je izrazito sklonija Izraelu nego Palestincima.
To se mijenja. Gallup je 2026. zabilježio povijesnu promjenu u simpatijama američke javnosti, a među mlađim Amerikancima pomak je još izraženiji. Još tijekom 2025. većina Amerikanaca nije odobravala izraelsku vojnu kampanju u Gazi.
Za Izrael to nije običan PR-problem. Sjedinjene Države desetljećima predstavljaju najvažnijeg izraelskog vojnog, financijskog i diplomatskog saveznika.
Ako američki birači počnu odbacivati ideju gotovo bezuvjetne pomoći Izraelu, izraelska politika suočava se sa strateškim problemom.
Benjamin Netanyahu informacijsku borbu za percepciju javnosti opisivao je kao novu, „osmu frontu“ – frontu za srca i umove, posebno među mlađim zapadnim publikama.
730 milijuna dolara za hasbaru
Izrael je 2026. za public diplomacy – područje koje se u izraelskom kontekstu često naziva hasbara – izdvojio približno 2,35 milijardi šekela, odnosno oko 730 milijuna američkih dolara.
To je gotovo pet puta više nego godinu ranije, dok je i prethodna razina već predstavljala veliki skok u odnosu na razdoblje prije rata u Gazi.
Quincy Institute for Responsible Statecraft, analizirajući izraelsku javnu nabavu, američke FARA prijave i druge dokumente, procijenio je da je izraelska vlada od listopada 2023. na različite oblike public diplomacy potrošila više od milijardu dolara.
Ne govorimo više samo o ambasadama, konferencijama i službenim priopćenjima. Govorimo o infrastrukturi za politički i informacijski utjecaj.
Koga Izrael posebno želi pridobiti?

Dokumenti i ugovori pokazuju nekoliko izrazito važnih ciljnih skupina:
- evangelističke kršćane
- konzervativne Amerikance
- MAGA i America First pokret
- mlađe birače
- influencere i alternativne medije
Zašto baš njih? Zato što podrška Izraelu počinje slabiti čak i unutar populacija koje su desetljećima predstavljale njegovu najsigurniju političku bazu.
Izrael i Amerika imaju zajedničkog neprijatelja.
Tu dolazimo do islamofobije.
Ako se Izrael više ne predstavlja prvenstveno kroz pitanje onoga što njegova vojska radi Palestincima, nego kao prva linija obrane Zapada od „radikalnog islama“, emocionalni okvir rasprave potpuno se mijenja.
Palestinac više nije samo osoba čija prava i stradanje treba razmatrati. Može se uklopiti u širi sigurnosni okvir. A Izrael od države koja mora odgovarati na optužbe za teške zločine ponovno postaje saveznik u borbi protiv „zajedničke prijetnje“.
Izrael doista plaća influencere

Tvrdnja da izraelska država financira influencer kampanje nije teorija.
Dokumentirani su programi izraelskog Ministarstva vanjskih poslova u kojima se američke konzervativne influencere dovodilo u Izrael, kao i projekti vrijedni stotine tisuća dolara usmjereni na sadržaj, outreach i digitalno širenje poruka.
Israel365 dobio je sredstva za program s mlađim američkim konzervativnim influencerima. Drugi projekt, preko Bridges Partnersa, bio je vrijedan oko 900.000 dolara i obuhvaćao je skupinu influencera.
Drugi ugovori uključivali su proizvodnju sadržaja, evangelistički outreach, digitalno oglašavanje i identifikaciju osoba sposobnih doprijeti do ciljane američke publike.
To je važno naglasiti: činjenica da Izrael financira influencer kampanje ne znači da je svaki konzervativni influencer koji napada islam plaćen od Izraela. Za većinu analiziranih profila takav dokaz ne postoji.
Hasbara ulazi i u svijet umjetne inteligencije

Posebno intrigantan dio nove strategije odnosi se na informacijski okoliš iz kojeg pretraživači i AI sustavi pronalaze sadržaj.
Američki FARA dokumenti i istraživanja opisuju angažmane digitalnih komunikacijskih tvrtki, uključujući projekte usmjerene na izgradnju velikog broja mrežnih stranica i sadržaja koji bi povećali prisutnost određenih proizraelskih narativa na internetu.
To ne znači da Izrael „kontrolira ChatGPT“ niti da može narediti AI sustavu što će odgovoriti. Takva tvrdnja bila bi netočna.
Ali pokazuje novu razinu informacijskog rata: cilj više nije samo uvjeriti novinara ili birača, nego oblikovati širi digitalni ekosustav u kojem se informacije pretražuju, rangiraju i kasnije koriste.
Problem za Izrael više nije samo američka ljevica
Tu dolazimo do možda najvažnijeg političkog obrata.
Izrael više ne gubi informacijsku bitku samo protiv progresivne američke ljevice. Tradicionalna podjela bila je relativno jednostavna: liberalna i progresivna krila Demokratske stranke bila su kritičnija prema Izraelu, dok su republikanci, konzervativni mediji i evangelistička desnica uglavnom predstavljali njegovu najstabilniju bazu.
Ta konstrukcija sada puca.
Sve veći problem postaje upravo America First desnica.
Mladi republikanci sve manje vjeruju Izraelu
Pew Research Center je 2026. zabilježio izrazito negativne stavove prema Izraelu među mlađim republikancima, dok je kod starijih republikanskih birača proizraelska orijentacija i dalje znatno snažnija.
Taj generacijski jaz objašnjava zašto izraelska public diplomacy upravo mlađe konzervativce tretira kao strateški važnu publiku.
I upravo među njima sve glasnije odjekuje pitanje:
Je li Trumpova politika još uvijek „America First“ – ili je postala „Israel First“?
Tucker Carlson: od Trumpova saveznika do otvorenog raskida

Tucker Carlson nije liberalni komentator niti dio tradicionalne propalestinske ljevice. Godinama je bio jedan od najutjecajnijih medijskih glasova američke konzervativne desnice i političkog ekosustava koji je pomogao Trumpovu usponu.
Upravo zato je njegov sukob s Trumpovom vanjskom politikom toliko važan.
Carlson je sve otvorenije počeo postavljati pitanje kako se financiranje i sudjelovanje u novim bliskoistočnim ratovima uklapa u obećanje America First.
Nakon američkog uključivanja u rat s Iranom 2026. taj je sukob postao još otvoreniji. Associated Press izvještavao je da je Carlson izjavio kako više ne vidi mogućnost da podrži Republikansku stranku na isti način, dok je Iran dodatno produbio njegovo razočaranje Trumpovom politikom.
Za tradicionalni proizraelski establishment to je ozbiljniji problem od kritike ljudi koji nikada nisu bili dio njegove političke baze: gubi glasove koji su do jučer pripadali samom središtu konzervativnog pokreta.
Candace Owens, Steve Bannon, Megyn Kelly i pobuna unutar desnice

Tucker Carlson nije usamljen.
Candace Owens postala je izrazito kritična prema Izraelu i američkom proizraelskom establishmentu. Steve Bannon, jedan od ključnih ljudi prvog Trumpova političkog uspona, sve otvorenije govori o napetosti između America First i politike koju njegovi kritičari nazivaju „Israel First“. Megyn Kelly i drugi veliki konzervativni komentatori također su propitivali američko uključivanje u nove ratove na Bliskom istoku.
Reuters i Associated Press tijekom 2026. bilježili su generacijski i ideološki raskol unutar republikanske i MAGA baze upravo oko Izraela i Irana.
Važno je, međutim, ne pretvoriti svakog kritičara Izraela u automatski pouzdan izvor. Neki od ovih komentatora iznosili su i tvrdnje za koje nema dovoljno dokaza, a neki su bili kritizirani zbog davanja prostora ekstremnim ili antisemitskim glasovima.
Kritika izraelske države i lobističkih organizacija legitimna je. Antižidovstvo (često se pojam antisemitizam upotrebljava krivo. Naime riječ antisemitizam uključuju mržnju prema semitima, grupi naroda u kojima pripadaju i Arapi) nije. No politička činjenica ostaje: proizraelski konsenzus američke desnice više nije siguran.
„America First“ ili „Israel First“?
U tome leži ozbiljan problem Donalda Trumpa.
Trumpov povratak na vlast građen je na obećanju da će Amerika prestati voditi „beskrajne ratove“, da će američki resursi prvenstveno služiti Amerikancima i da će Washington prestati iznova ulaziti u bliskoistočne ratove bez jasnog političkog završetka.
To je bilo srce parole America First.
Ali 2026. SAD se ponovno našao duboko uključen u veliki rat protiv Irana zajedno s Izraelom. Za dio Trumpove baze to je izgledalo kao suprotnost obećanju na kojem je MAGA projekt izgrađen.
Kritika zato više ne dolazi samo s CNN-a, iz Demokratske stranke ili s propalestinskih sveučilišnih prosvjeda. Dolazi iz samog konzervativnog informacijskog ekosustava.
Iran: rat koji je trebao potvrditi američku dominaciju, ali je otkrio i njezine granice

Američko-izraelski sukob s Iranom posebno je važan za ovu priču.
Američke i izraelske snage nanijele su Iranu ozbiljnu vojnu štetu. Pogođeni su vojni, raketni, protuzračni i nuklearni kapaciteti. To ne treba umanjivati.
Ali rat se ne mjeri samo brojem bombardiranih ciljeva. Mjeri se i političkim rezultatom.
Iran nije jednostavno kapitulirao. Politički sustav nije srušen. Nuklearno pitanje nije nestalo. Sukob se produžio, a Reuters je tijekom 2026. analizirao promjenjive američke ciljeve i sve teže pitanje izlazne strategije.
Drugim riječima, operacija je demonstrirala veliku američko-izraelsku vojnu moć, ali je istodobno pokazala granice ideje da se složeni politički problemi mogu brzo riješiti superiornom vatrenom moći.
Američke zalihe oružja nisu beskonačne

Još neugodnija posljedica pojavila se u američkim zalihama sofisticiranog naoružanja.
Reuters je u kolovozu 2026. izvijestio da su Sjedinjene Države tijekom rata potrošile vrlo velik dio raspoloživih zaliha pojedinih dalekometnih projektila te značajne udjele Patriot i THAAD presretača i Tomahawka.
Takvi sustavi ne mogu se proizvesti u neograničenim količinama preko noći. Pentagon i obrambena industrija zato su se suočili s pritiskom da ubrzaju proizvodnju.
A to otvara pitanje koje nema mnogo veze s Bliskim istokom, a ima mnogo veze s najvećim dugoročnim američkim konkurentom.
Kina promatra
Iran nije najveći dugoročni vojni i industrijski konkurent Sjedinjenih Država. Kina jest.
Potencijalna kriza oko Tajvana zahtijevala bi upravo vrste sposobnosti koje SAD intenzivno troši u drugim ratovima: dalekometno precizno streljivo, protuzračnu i proturaketnu obranu, pomorske kapacitete i golemi logistički lanac.
Reuters je izvještavao da su američki azijski saveznici zbog rata s Iranom izražavali zabrinutost oko dugoročne sposobnosti Washingtona da istodobno održava odvraćanje u Indo-Pacifiku. Američka administracija, s druge strane, tvrdila je da isporuke Tajvanu nisu zaustavljene – važna nijansa koja pokazuje da problem nije jednostavan.
Ipak, iz perspektive America First realizma pitanje ostaje legitimno:
Je li trošenje američkih vojnih, financijskih i političkih resursa u još jednom velikom bliskoistočnom ratu doista u dugoročnom interesu SAD-a dok Kina nastavlja povećavati industrijsku, tehnološku i vojnu moć?
Epstein kao još jedan simbol pucanja povjerenja

Na politički raskol oko Izraela i Irana nadovezuje se još jedna tema koja duboko pogađa MAGA bazu: Jeffrey Epstein.
Ovdje treba biti posebno pažljiv. Činjenica da se nečije ime pojavljuje u Epsteinovim kontaktima, dokumentima, letovima ili fotografijama nije automatski dokaz kaznenog djela.
Ali legitimno pitanje ostaje: kako je čovjek koji je godinama seksualno iskorištavao djevojke, a bio je povezan s brojnim izuzetno moćnim ljudima, uspio toliko dugo djelovati – i zašto je tako malo drugih osoba iz njegova okruženja kazneno odgovaralo?
Za velik dio MAGA pokreta Epstein je godinama bio simbol elitne nekažnjivosti. Trumpovi saveznici obećavali su transparentnost.
Milijuni stranica jesu objavljeni i istrage postoje, ali spor oko redakcija, potpunosti objave i očekivanja novih kaznenih postupaka nije završio. New Mexico je u kolovozu 2026. čak tužio američko Ministarstvo pravosuđa radi pristupa materijalima potrebnima za vlastitu istragu.
Nije točno reći da se „ništa ne istražuje“. Ali nije točno ni reći da su sva pitanja odgovorena.
Epstein, Iran i Izrael – ista kriza povjerenja
Ove teme ne treba umjetno spajati u jednu nedokazanu zavjeru.
Ne postoje javno dostupni dokazi na temelju kojih bi se moglo tvrditi da Izrael ili AIPAC upravljaju američkim postupanjem s Epsteinovim spisima.
Ali politički se Iran, Izrael i Epstein spajaju u nešto drugo: krizu povjerenja u establishment.
Ljudi koji su Trumpu vjerovali da će raskrinkati „deep state“, prekinuti beskrajne ratove i staviti Ameriku na prvo mjesto sada gledaju nove ratove, velike troškove, intenzivnu podršku Izraelu i nedovršena pitanja o transparentnosti institucija.
Upravo iz tog osjećaja razočaranja nastaje novo krilo desnice koje nekadašnje Trumpovo obećanje pokušava vratiti u radikalnije shvaćanje America First politike.
Dok traje Gaza i Iran, izraelski napadi pogađaju i kršćanski Libanon

Tu se otvara još jedan problem za pojednostavljeni narativ prema kojem Izrael navodno predstavlja prvu liniju „judeokršćanske civilizacije“ protiv islamskog ekstremizma.
To je Libanon.
Libanon nije Hezbollah. To je pluralna država s jednom od najstarijih i najvažnijih kršćanskih zajednica na Bliskom istoku. Maroniti, pravoslavci, grkokatolici i druge kršćanske zajednice ondje žive stoljećima, a predsjednik Libanona prema konfesionalnom političkom sustavu mora biti maronitski kršćanin.
Izraelske operacije usmjerene protiv Hezbollaha, međutim, pogađaju i civilno stanovništvo, sela, povijesnu baštinu i vjerske objekte. Hezbollah je također napadao Izrael i njegova vojna uloga ne može se izbrisati iz priče, ali civil kojem je kuća uništena nije manje civil zato što se u njegovoj državi nalazi naoružana organizacija.
Samostani i kršćanska sela pod vatrom
Associated Press je u svibnju 2026. izvijestio o rušenju dijelova katoličkog samostana u Yarounu. Izraelska vojska tvrdila je da djeluje protiv Hezbollahove infrastrukture i da je rušenje zaustavljeno nakon što je prepoznat vjerski karakter objekta. Katolička crkva u Libanonu odbacila je tvrdnju da je samostan korišten u vojne svrhe.
Vatican News izvještavao je o oštećenim i uništenim kršćanskim objektima na jugu Libanona, a Reuters o kršćanskim obiteljima koje napuštaju Tir strahujući za opstanak svojih zajednica.
Tu civilizacijski propagandni okvir počinje pucati. Kako kršćanskoj obitelji u južnom Libanonu objasniti da je Izrael štiti od „islamske prijetnje“ dok ona sama bježi pred ratom, a crkve i samostani u njenoj okolini trpe štetu?
Upravo ovdje islamofobni narativ postaje politički koristan
Kada se Gaza, Iran, Libanon, američka unutarnja politika, Epstein i pobuna unutar konzervativne desnice stave jedan uz drugi, pojavljuje se šira slika.
Izrael više nema problem samo s palestinskim aktivistima. Ima problem s globalnim javnim mnijenjem, mladim Amerikancima, dijelom mladih republikanaca i utjecajnim konzervativnim osobama koje sve glasnije pitaju zašto bi America First značilo gotovo bezuvjetnu podršku Izraelu.
Trump ima vlastiti problem: dio njegove baze pita zašto je Amerika ponovno u ratu, koliko rat košta, što se dogodilo s obećanjem o „beskrajnim ratovima“, zašto podrška Izraelu izgleda tako stabilna bez obzira na cijenu i zašto Epsteinov slučaj još uvijek proizvodi osjećaj elitne nekažnjivosti.
U takvom trenutku narativ „Pogledajte što Izrael radi Palestincima“ izuzetno je neugodan za proizraelsku politiku.
Ali narativ „Pogledajte što muslimani spremaju vama“ potpuno mijenja političku emociju.
Project Esther: vrlo važan dokument
U tom kontekstu posebno je zanimljiv Project Esther Heritage Foundationa.
Dokument široke dijelove američkog propalestinskog pokreta opisuje kao dio „Hamas Support Network“. Ne ostaje samo na fizičkoj zaštiti Židova od antižidovstva, nego govori i o političkom, pravnom, financijskom i institucionalnom slabljenju organizacija koje smatra dijelom te mreže.
Posebno je važno što dokument kao problem prepoznaje sposobnost tog pokreta da stvara politički pritisak na američku vladu i američko-izraelske odnose.
Time prosvjed protiv izraelske politike može prestati biti predstavljen kao politički stav i početi se predstavljati kao sigurnosna prijetnja.
To stvara narativni most između propalestinskog aktivizma, Hamasa, terorizma i starog post-9/11 straha od „islamskog neprijatelja“.
Newsmax: dokumentirani izraelski outreach prema konzervativnim medijima
Jedan od analiziranih priloga dolazi s Newsmaxa, gdje republikanski kongresnik John James govori o „radikalnom islamu“, migraciji i ekstremizmu u Michiganu.
Sam prilog nije dokaz izraelskog financiranja.
Ali izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova službeno je izvijestilo da je ministar Gideon Sa’ar ugostio delegaciju američkih novinara predvođenu Newsmaxom, uključujući osnivača i CEO-a Chrisa Ruddyja.
Izraelska vlada istodobno financira programe usmjerene prema konzervativnim američkim opinion makerima.
To ne dokazuje da je Izrael platio određeni antiislamski prilog. Dokazuje, međutim, da izraelska država sustavno ulaže u odnose upravo s konzervativnim medijskim ekosustavom u kojem se takvi narativi intenzivno šire.
Keith Self: „Šerijatu nema mjesta u Americi“

Republikanski kongresnik Keith Self jedan je od političara koji su se izravno uključili u priču o navodnoj šerijatskoj prijetnji.
Komentirajući prijepore oko džamije u McKinneyju u Teksasu poručio je:
„Sharia law has absolutely no place in America.“
Self je istodobno sudjelovao u putovanju u Izrael financiranom preko American Israel Education Foundationa – AIEF-a.
Sam AIPAC AIEF opisuje kao dobrotvornu organizaciju povezanu s AIPAC-om, američkim proizraelskim lobijem.
Dakle možemo dokumentirati dvije činjenice: Keith Self → AIEF/AIPAC-ov institucionalni ekosustav → Izrael i Keith Self → javni anti-Sharia politički narativ.
Ali ne možemo dokazati da mu je AIPAC napisao ili naručio konkretnu poruku. Ta razlika je ključna.
Nancy Mace: „This is an invasion“

Kongresnica Nancy Mace objavljivala je sadržaj u kojem muslimansku prisutnost u New Yorku povezuje s 11. rujna i jezikom „invazije“.
I Mace je bila dio AIEF-financiranog programa u Izraelu.
Ponovno imamo dokumentirani institucionalni odnos, ali ne i dokaz da je konkretna anti-muslimanska objava naručena ili plaćena od AIPAC-a.
John James: „radikalni islam“ i izraelski sigurnosni seminar

John James također se pojavljuje u analiziranom sadržaju, uključujući Newsmaxov prilog o imigraciji, asimilaciji i „radikalnom islamu“.
Kongresna dokumentacija pokazuje da je AIEF organizirao njegov seminar u Izraelu s političkim, sigurnosnim i vojnim briefingom, uključujući sastanke i posjete relevantnim izraelskim institucijama.
Kontakt i politički ekosustav zato su dokumentirani. Nije dokumentirano da je Izrael napisao njegov govor ili naručio njegovu poruku.
Young America’s Foundation i Allen West

Young America’s Foundation objavio je jedan od videa u kojima Allen West upozorava na navodnu dugoročnu prijetnju islamske migracije.
YAF je velika američka konzervativna organizacija koja istodobno otvoreno vodi proizraelske programe i kampanje poput „Stand With Israel“.
Tijekom ovog istraživanja nismo pronašli vjerodostojan dokaz da izraelska vlada ili AIPAC izravno financiraju YAF za taj antiislamski sadržaj.
Ovdje zato govorimo o snažnom ideološkom i političkom preklapanju – ne o dokazanoj financijskoj vezi.
Hallelu: ovdje proizraelski karakter nije pretpostavka
Jedan od analiziranih videa naslovljen „America, wake up!“ objavila je hebrejska stranica organizacije Hallelu – Foundation for the Promotion of Israel in the World.
Prema izraelskom registru GuideStar, među deklariranim ciljevima organizacije nalazili su se promocija i objašnjavanje Izraela u svijetu te podrška cionističkim organizacijama.
Dakle barem u ovom slučaju možemo reći vrlo jasno: antiislamski sadržaj distribuira organizacija osnovana upravo radi međunarodne promocije Izraela.
Ali ni ovdje nismo pronašli dokaz da je taj konkretni video plaćen iz aktualnog državnog hasbara budžeta.
AIPAC i Michigan: možda najzanimljiviji politički slučaj

Ako postoji mjesto gdje se gotovo sve niti ove priče sijeku, to je Michigan.
Tamo se 2026. za demokratsku nominaciju za Senat kandidirao Abdul El-Sayed – muslimanski američki političar, progresivac i otvoreni kritičar izraelske politike koji zagovara prekid američke vojne pomoći Izraelu.
AIPAC i povezane organizacije uložili su blizu odnosno više od 30 milijuna dolara u podršku njegovoj protukandidatkinji Haley Stevens. Associated Press opisao je to kao rekordnu AIPAC-ovu investiciju u jednu pojedinačnu utrku.
Unatoč golemom vanjskom trošenju, El-Sayed je 4. kolovoza 2026. pobijedio.
Za proizraelski politički establishment to je bio vrlo neugodan poraz.
„Radikalni muslimani osvojili su Dearborn“

Stvarna vijest: muslimanski kandidat koji se protivi američkoj vojnoj pomoći Izraelu pobijedio je unatoč desecima milijuna dolara proizraelskog političkog trošenja.
Viralni okvir: „Muslimani su osvojili američki grad.“
U tom prijelazu nestaje rasprava o AIPAC-u. Nestaje rasprava o Izraelu. Nestaje Gaza. Nestaje pitanje zašto američki birači sve manje žele bezuvjetno financirati izraelsku vojsku.
Ostaje samo – strah od muslimana.
„Šerijat dolazi u Texas“
Sličan proces vidimo u Teksasu.
Džamija više nije samo bogomolja. Postaje simbol teritorijalnog osvajanja. Ezan postaje dokaz šerijatskog utjecaja. Kupnja bivše crkvene zgrade od muslimanske zajednice opisuje se izrazima poput „Islamic conquest of Texas“.
Drugi sadržaji govore o „phase 2“ islamske infiltracije SAD-a. Treći postavljaju pitanje postaje li američki grad „muslimanski“ zato što ima velik broj džamija.
To više nije rasprava o nasilnom ekstremizmu. To je narativ prema kojem sama normalna prisutnost muslimana postaje neprijateljski politički čin.
Hrvatska: demonski islam umjesto „invazije“
U Hrvatskoj i regiji isti obrazac još nema jednaku političku infrastrukturu, ali je retorika prepoznatljiva.
Primjer je objava „Sotonsko zvono objave – je li Muhamed čuo sotonu?“, u kojoj se nekoliko hadisa spaja kako bi se sugeriralo da Muhammed, a.s., nije primao objavu od Džibrila nego od sotonskog duha.
Argument ima očitu logičku pogrešku: „zvuk poput zvona“ nije isto što i fizičko zvono. Ako netko kaže da eksplozija zvuči poput grmljavine, iz toga ne slijedi da ju je proizveo oblak.
Ali politički je zanimljiviji okvir: islam ne smije biti samo religija s kojom se autor ne slaže. Mora postati demonski, varljiv i opasan.
Za konkretnu hrvatsku stranicu tijekom ovog istraživanja nismo pronašli vjerodostojan dokaz financijske ili organizacijske veze s Izraelom ili AIPAC-om. Sličnost narativa nije dokaz zajedničkog financiranja.
Za veliki propagandni sustav nije potrebna jedna velika zavjera
To je možda najvažniji zaključak ovog istraživanja.
Moderne informacijske kampanje ne moraju funkcionirati tako da stotine ljudi svakog jutra dobivaju iste upute iz jednog centra. Dovoljno je da postoji ekosustav kompatibilnih interesa.
- Izraelska država želi vratiti izgubljenu podršku.
- AIPAC želi političare koji će nastaviti američku vojnu i diplomatsku pomoć Izraelu.
- Christian Zionist pokret želi održati Izrael u središtu vlastite političke teologije.
- Dio MAGA političara želi mobilizirati birače strahom od migracije i kulturne promjene.
- Antiislamski influenceri dobivaju pozornost i engagement sadržajem koji proizvodi ljutnju i strah.
- Društvene mreže algoritamski nagrađuju konflikt, strah i emocionalno snažan sadržaj.
Svi oni ne moraju sjediti za istim stolom. Dovoljno je da im koristi sličan politički okvir.
„Problem nije ono što Izrael čini Palestincima. Problem je islam – a Izrael se protiv njega bori i za vas.“
Od žrtve prema neprijatelju
Zamislimo dvije fotografije.
Na prvoj je palestinsko dijete među ruševinama Gaze.
Na drugoj su tisuće američkih muslimana koji sudjeluju u vjerskoj procesiji.
Prva fotografija pita: Što smo dopustili da se učini ovom djetetu?
Druga, ako joj se doda pravi propagandni naslov, pita: Hoće li ti ljudi jednog dana učiniti isto nama?
U prvom okviru Izrael mora opravdavati bombardiranje, opsadu, raseljavanje i masovno civilno stradanje.
U drugom okviru Izrael postaje saveznik, možda čak zaštitnik – prednja linija Zapada protiv „islamske opasnosti“.
To je golema politička promjena.
Tada „nužno zlo“ postaje prihvatljivo
Ako se javnost uvjeri da muslimani predstavljaju egzistencijalnu prijetnju, puno toga može se lakše opravdati: ratovi, bombardiranje, milijarde dolara vojne pomoći, nadzor, širenje policijskih ovlasti, zatvaranje granica, ograničavanje protesta i prisilne deportacije.
Sve se može predstaviti istom formulom: „Možda nam se ne sviđa, ali pogledajte s kakvim se neprijateljem suočavamo.“
To je jedan od najstarijih političkih mehanizama: kada sustav gubi povjerenje i moralni autoritet, korisno je ponuditi javnosti neprijatelja kojeg će se bojati više nego vlastitih institucija.
Važna granica: AIPAC nije „Židovi“

U ovoj priči mora postojati vrlo jasna moralna i istraživačka granica.
Kritika izraelske države nije antisemitizam tj antižidovstvo. Kritika AIPAC-a nije kritika Židova. Kritika Netanyahuove vlade nije kritika judaizma.
Američki i izraelski Židovi nisu jedna politička skupina. Brojni Židovi u SAD-u, Izraelu i drugdje otvoreno se protive ratu u Gazi, okupaciji i politici Netanyahuove vlade.
Jednako kao što je islamofobija pogrešna kada milijarde muslimana pretvara u jednog zamišljenog neprijatelja, antižidovstvo je pogrešan kada milijune Židova pretvara u jednu političku organizaciju.
Zato ozbiljna analiza mora govoriti o konkretnim institucijama, konkretnim ugovorima, konkretnim političarima, konkretnim donacijama i konkretnim kampanjama.
Što možemo dokazati – a što ne možemo?
Možemo dokazati:
- da je izraelski ugled na Zapadu snažno pao tijekom rata u Gazi;
- da je Izrael dramatično povećao budžet za hasbaru/public diplomacy;
- da izraelska država financira influencer i digitalne komunikacijske kampanje;
- da strateški cilja konzervativce, evangelike, MAGA/America First i mlađe Amerikance;
- da postoje dokumentirani izraelski outreach programi prema konzervativnim medijima i opinion makerima;
- da neki političari koji šire anti-Sharia ili anti-„radical Islam“ narativ imaju dokumentirane odnose s AIEF/AIPAC ekosustavom;
- da je izraelska organizacija čija je službena misija promocija Izraela distribuirala jedan od analiziranih antiislamskih „America, wake up!“ sadržaja;
- da Heritageov Project Esther široke dijelove propalestinskog pokreta stavlja u okvir „Hamas Support Network“ i želi smanjiti njegov politički utjecaj;
- da je AIPAC uložio rekordne desetke milijuna dolara u pokušaj poraza Abdula El-Sayeda;
- da su nakon El-Sayedove pobjede viralno širene lažno kontekstualizirane snimke kojima se Dearborn prikazuje kao grad „osvojen“ od radikalnih muslimana.
Ne možemo dokazati:
- da je Netanyahu osobno naredio jednu centralnu kampanju islamofobije;
- da AIPAC financira svaki analizirani anti-muslimanski video;
- da je svaki konzervativni influencer koji napada islam dio izraelske državne operacije;
- da hrvatske antiislamske stranice financira Izrael;
- da Izrael ili AIPAC upravljaju postupanjem američke vlade s Epsteinovim dokumentima.
Takve tvrdnje prelazile bi granicu dostupnih dokaza. I nisu potrebne. Ono što je već dokumentirano dovoljno je ozbiljno.
Palestinsko pitanje prije svega je pitanje pravde

Na kraju, nekoliko stvari trebalo bi biti jednostavno.
Izraelski civil ima pravo živjeti bez straha od rakete, otmice i masakra.
Palestinski civil ima potpuno isto pravo.
Život palestinskog djeteta nema manju vrijednost od života izraelskog djeteta.
Zločin Hamasa ne daje Izraelu pravo kolektivno kažnjavati palestinski narod.
Antižidovstvo ne opravdava islamofobiju. Islamofobija ne opravdava antižidovstvo.
Borba protiv terorizma nijednoj državi ne daje pravo pretvoriti cijeli narod u metu.
Kada međunarodna istražna tijela govore o genocidu, kada milijuni ljudi prolaze bombardiranje, glad, raseljavanje i uništenje životnog prostora, pitanje koje bi trebalo dominirati zapadnim društvom nije „Ima li previše džamija u Americi?“
Kako smo dopustili da se ovo dogodi Palestincima – i zašto naše vlade to financiraju, naoružavaju i diplomatski štite?
Možda upravo zato toliko energije odlazi u promjenu teme.
Dok palestinsko pitanje sve snažnije postaje pitanje savjesti Zapada, veliki se iznosi ulažu u bitku za percepciju. A strah od muslimana pokazuje se kao vrlo star, ali i dalje učinkovit politički alat.
Zato kada sljedeći put vidimo viralni video naslovljen „America, wake up!“, „Sharia is coming!“, „Muslims have conquered Dearborn!“ ili „Islamic takeover!“, vrijedi postaviti nekoliko jednostavnih pitanja.
- Tko je napravio video?
- Tko ga financira?
- Tko ga distribuira?
- Je li snimka prikazana u pravom kontekstu?
- Koji politički interes poruka služi?
- Što se događalo u Gazi, Libanonu ili Iranu dok smo gledali sadržaj koji nas pokušava uvjeriti da se trebamo bojati muslimana u Michiganu ili džamije u Texasu?
Jer možda najvažnije pitanje nije samo: „Što nam ovaj video pokazuje?“ – nego: „Što nas ovaj video pokušava navesti da prestanemo gledati?“
Reference i izvori
- United Nations – Independent International Commission of Inquiry, rujan 2025.
UN-ova komisija zaključila je da je Izrael počinio genocid nad Palestincima u Gazi.
https://www.ohchr.org/en/press-releases/2025/09/israel-has-committed-genocide-gaza-strip-un-commission-finds - Amnesty International – You Feel Like You Are Subhuman: Israel’s Genocide Against Palestinians in Gaza.
Amnestyjev opsežni izvještaj i zaključak o genocidu.
https://www.amnesty.org/en/documents/mde15/8668/2024/en/ - Human Rights Watch – World Report 2026: Israel and Palestine.
Dokumentacija ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, istrebljenja i djela genocida.
https://www.hrw.org/world-report/2026/country-chapters/israel-and-palestine - International Court of Justice – South Africa v. Israel.
Službena stranica postupka po Konvenciji o genocidu; konačna odluka o meritumu još nije donesena.
https://www.icj-cij.org/case/192 - Gallup – Israel/Palestine sympathies, 2026.
Podaci o velikom pomaku američkog javnog mnijenja.
https://news.gallup.com/poll/702440/israelis-no-longer-ahead-americans-middle-east-sympathies.aspx - Pew Research Center – stavovi prema Izraelu, 2026.
Podaci o negativnim stavovima, osobito među mlađim Amerikancima i mlađim republikancima.
https://www.pewresearch.org/short-reads/2026/04/07/negative-views-of-israel-netanyahu-continue-to-rise-among-americans-especially-young-people/ - The Times of Israel / JTA – izraelski public diplomacy budžet za 2026.
Izvještaj o povećanju budžeta na približno 730 milijuna USD.
https://www.timesofisrael.com/israel-just-quintupled-its-pr-budget-to-730-million-experts-say-it-wont-work/ - Quincy Institute – The Eighth Front: Inside Israel’s $1 Billion Influence Campaign.
Ključni istraživački izvor o FARA aktivnostima, influencerima, konzervativnom outreachu, digitalnim kampanjama i delegacijama.
https://quincyinst.org/research/the-eighth-front-inside-israels-1-billion-influence-campaign/ - Israeli Ministry of Foreign Affairs – Newsmax-led journalist delegation.
Službeni izraelski izvor o susretu Gideona Sa’ara s Chrisom Ruddyjem i delegacijom.
https://www.gov.il/en/pages/fm-sa-ar-meets-with-delegation-of-journalists-13-aug-2025 - AIPAC – American Israel Education Foundation.
AIPAC AIEF opisuje kao dobrotvornu organizaciju povezanu s AIPAC-om.
https://www.aipac.org/atc - U.S. House – travel disclosures.
Službena baza kongresnih putovanja, uključujući AIEF-financirane seminare u Izraelu.
https://disclosures-clerk.house.gov/ - John James – AIEF seminar itinerary, 2025.
Dokumentirani program političkih, vojnih i sigurnosnih briefinga u Izraelu.
https://disclosures-clerk.house.gov/gtimages/MT/2025/500032930.pdf - Young America’s Foundation – Stand With Israel.
YAF-ov vlastiti proizraelski program.
https://yaf.org/news/stand-with-israel-yafs-comprehensive-resource-hub-empowers-students-with-speakers-posters-activism-projects-more/ - Heritage Foundation – Project Esther.
Primarni strateški dokument o tzv. Hamas Support Networku.
https://www.heritage.org/progressivism/report/project-esther-national-strategy-combat-antisemitism - Associated Press – AIPAC and Michigan Senate primary.
Izvještaj o rekordnom proizraelskom trošenju u utrci protiv Abdula El-Sayeda.
https://apnews.com/article/aipac-michigan-senate-stevens-elsayed-588bb869eb557643950bf68d6a0d7a10 - Associated Press – Abdul El-Sayed wins Michigan Democratic Senate primary.
Izborni rezultat i politički kontekst.
https://apnews.com/article/michigan-primary-senate-elsayed-stevens-60c79349b60ffbf24a34d60b76e130ed - PolitiFact – Dearborn / Arba’een dezinformacije, kolovoz 2026.
Provjera viralnih tvrdnji da su „radikalni muslimani osvojili Dearborn“.
https://www.politifact.com/article/2026/aug/06/muslim-parade-dearborn-michigan-el-sayed-senate/ - Reuters – generacijski raskol republikanaca oko Izraela.
Izvještavanje o rastućoj pukotini unutar konzervativnog pokreta.
https://www.reuters.com/world/us/cpac-generational-divide-over-republican-support-israel-2026-03-28/ - Associated Press – Tucker Carlson i konzervativni raskol.
Izvještaj o Carlsonovu udaljavanju od Republikanske stranke i ulozi rata s Iranom.
https://apnews.com/article/2da45ec63516d0cc9f0d2ea1891839d2 - Associated Press – Iran war shows cracks in Trump’s conservative media support.
Kritike rata iz konzervativnog medijskog prostora.
https://apnews.com/article/iran-maga-media-trump-carlson-megyn-kelly-cb283ae306f172cea02f25ddc44dd56f - Reuters – promjenjivi ciljevi američkog rata s Iranom.
Analiza razvoja deklariranih američkih ciljeva.
https://www.reuters.com/world/middle-east/how-trumps-stated-reasons-goals-timeline-iran-war-have-shifted-2026-03-20/ - Reuters – Has Trump achieved his goals in the war with Iran?
Analiza mješovitog vojnog i političkog rezultata.
https://www.reuters.com/world/middle-east/has-trump-achieved-his-goals-war-with-iran-2026-06-17/ - Reuters – Trump’s Iran dilemma: war with no clear exit.
Analiza dugotrajnog rata i problema izlazne strategije.
https://www.reuters.com/world/middle-east/trumps-iran-dilemma-hes-stuck-war-with-no-exit-sight-2026-08-06/ - Reuters – američke zalihe preciznog oružja, kolovoz 2026.
Izvještaj o velikom trošenju dalekometnih projektila, Patriota, THAAD-a i Tomahawka.
https://www.reuters.com/world/us-has-used-virtually-all-its-long-range-precision-missiles-during-iran-war-2026-08-04/ - Reuters – azijski saveznici i zabrinutost zbog Kine.
Analiza mogućeg učinka rata s Iranom na američko odvraćanje u Indo-Pacifiku.
https://www.reuters.com/world/china/trumps-asian-allies-fear-iran-war-will-sap-defences-against-china-2026-03-03/ - Associated Press – DOJ i Epsteinovi spisi.
Objava dokumenata i očekivanja oko potencijalnih novih kaznenih postupaka.
https://apnews.com/article/trump-justice-department-epstein-files-28e917b173e0c371cff08946a24d2cd3 - Reuters – New Mexico tuži saveznu vladu zbog Epsteinovih dokumenata.
Spor oko pristupa materijalima za državnu istragu.
https://www.reuters.com/legal/government/new-mexico-sues-us-government-access-epstein-files-2026-08-05/ - Associated Press – MAGA revolt over Epstein files.
Politički revolt dijela Trumpove baze zbog postupanja s dokumentima.
https://apnews.com/article/epstein-trump-bondi-904822e788fa02fd6bd5c8181d0c9c08 - Associated Press – Catholic convent in Yaroun, Lebanon, 2026.
Izvještaj o izraelskom rušenju dijelova katoličkog samostana i suprotstavljenim tvrdnjama o njegovu korištenju.
https://apnews.com/article/f1eee1a81a4b1eb846efa1f400537c30 - Vatican News – Churches under attack in southern Lebanon.
Izvještaj o oštećenjima kršćanskih vjerskih objekata i sela.
https://www.vaticannews.va/en/church/news/2026-05/orient-news-lebanon-attacks-yaroun-derdghaya-qawzah-alma-elchaab.html - Reuters – Lebanon’s Christians flee Tyre.
Izvještaj o raseljavanju kršćanskih obitelji iz Tira.
https://www.reuters.com/world/middle-east/lebanons-christians-flee-tyre-fearing-israels-campaign-will-prevent-return-2026-06-11/ - Associated Press – displaced Lebanese Christians and Easter 2026.
Izvještaj o raseljenim kršćanskim obiteljima.
https://apnews.com/article/936e2d8636610149ef1700f6fccdd7c4 - Reuters – damage to Lebanese historical and religious heritage.
Izvještaj o šteti na povijesnoj i vjerskoj baštini južnog Libanona.
https://www.reuters.com/world/middle-east/israel-damaged-heritage-sites-across-south-lebanon-minister-says-2026-06-28/ - Israel GuideStar – Hallelu Foundation.
Registar organizacije i deklarirani ciljevi promocije Izraela.
https://www.guidestar.org.il/organization/580600500
Napomena uredništva
U tekstu se namjerno razlikuju dokumentirane financijske i institucionalne veze od političkog ili ideološkog preklapanja. Činjenica da je pojedini političar sudjelovao u AIEF programu ili da neki medij održava odnose s izraelskim institucijama sama po sebi ne dokazuje da je konkretna anti-muslimanska objava bila naručena ili financirana od Izraela ili AIPAC-a.
Jednako tako, kritika izraelske vlade, AIPAC-a ili cionističkih političkih organizacija ne smije se pretvarati u generalizaciju o Židovima kao vjerskoj ili etničkoj skupini. Upravo je preciznost ono što ozbiljno istraživanje razlikuje od propagande.