Godine 1945. George Orwell je napisao “Notes on Nationalism” (Bilješke o nacionalizmu) – djelo u kojem upozorava da nacionalizam nije ljubav prema svojoj zemlji, već slijepa lojalnost prema grupi, strukturi, ideji – stavljeno „s onu stranu dobra i zla“. Nacionalista, kaže on, ne traži istinu – traži pobjedu. Istinu će oblikovati prema potrebi.
Tri godine kasnije – osnovan je Izrael.
Četrdeset godina kasnije – svijet je izgledao tačno onako kako je Orwell predvidio.
Ministarstvo istine nije bilo fikcija.
Zvalo se Hasbara.
Rat nije bio mir – ali se nazivao „samoobranom“.
Zid nije bio zid – već „sigurnosna barijera“.
Bombardovanje nije bilo agresija – već „precizna neutralizacija prijetnji“.
A otpor naroda pod okupacijom nije bio otpor – već „terorizam“.
Orwell je možda bio suzdržan kad je pisao o cionizmu.
Govorio je da „američka varijanta cionizma djeluje zloćudnije“. Nije otišao dalje.
Nije razložio ideologiju. Nije secirao mitologiju. Nije analizirao jezik.
Bio je, neobično za njega – tih.
Možda zbog Holokausta.
Možda iz sažaljenja.
Možda zbog liberalne nelagode da se žrtva ne dovede u pitanje.
Ali ono što nije rekao 1945. – rekao je “1984”.
Svakom riječju.