(Iz ciklusa: Od rijeke do mora)
Autor: Sead Alić
Mahatmi Gandhiju
Jednog dana Planina je prestala govoriti.
Ponudila je ljepotu, kojom Istinu jasno urezuje u svijest čovjeka.
Postala je promjenom koju je željela vidjeti u ljudima.
Upozorila je svoju dvonožnu djecu
da ne kopaju oči jedni drugima
i da će ako tako nastave svi ostati slijepi.
Mir Planini donio je Zefir.
Njegova je poruka bila da će snagu steći onaj koji je mogao podnositi snažne udarce,
koji se odlučio biti u Istini, i koji zna da je najveća snaga u nenasilju.
Planina je znala da će se kukavice skrivati u vlastitoj sili,
da nisu sposobne voljeti jer su se ogradile od Istine.
A Istina je Bog (bog je Istina).
I kad je jednog dana jedno ratničko pleme
zatražilo od Planine blagoslov za naseljavanje u dolini,
Planina se zatresla u Mahatminim velikim očima.
Šumama, proplancima i kanjonima godinama poslije odjekivala je
Misao Planine:
Satyagraha!