Enes Kišević
Sve stvoreno i sad diše.
Ništa novo stvarno nije.
Bilo poslije ili prije;
stalno nam se isto piše.
Ponavljamo riječi dvije
nikad više, nikad više.
Jel’ to mrtvi oživiše
jeku što u nama bdije?
Nikad više riječi nikad.
Nikad više riječi više.
Sve stvoreno živi i sad –
usta sama izustiše.
Tko to Suncu reče ikad
nikad više, više nikad.
U Zagrebu, 9.7.2025.