Od Clickbaita do Killbaita
Sead Alić
Nervoza koju stvaraju nedovršeni naslovi na portalima, kojima se u pravilu sugerira sadržaj kojega u tekstu nema, dobila je svoj strašan, zločinački nastavak. Mamac za posjetitelje portala (ili u igricama) pojavio se u svom monstruoznom bratu blizancu – obliku mamca za gladne ljude Palestine. Ima li to ikakve veze jedno s drugim? Nažalost ima. Povezuje ih riječ – prevara.
Clickbait je oblik prevare medijskih potrošača. Temelji se na gladi potrošača za novim količinama senzacija, na lažnom obećanju, ali i ubijanju interesa za istinsku informaciju. Clickbait manipulira našim emocijama, našom glađu za informacijama i našim očekivanjem da će nam mediji (konačno) plasirati (neku) istinu. Riječ je o sredstvu koje ubija ostatke ostataka povjerenja u medije.
Glavni dio ovog pojma (clickbait) je riječ mamac. Ona govori o prevari kao osnovi proizvođenog interesa za sadržaj kojeg uglavnom nema ili je zanemariv. Metoda je zaživjela kao i pojam. Realnost je povjerovala u propagandne metode. Agresorska realnost u Izraelu pokazuje da uči od medijskih prevara.
Izraelska vojska, zajedno sa sumnjivima američko-izraelskim humanitarcima, razvila je novu dimenziju agresorskih ubijanja prevarom. Riječ je o ubijanju Palestinaca navođenih na dolazak do punktova s hranom i naoružanim plaćenicima. Čovjek (palestinski) postao je nevažan popu neke sitne životinjice (miša) koju treba namamiti u klopku (mišolovku). Vojnici se vjerojatno smiju jer u svemu vide dokaz da su palestinci „niža rasa“.
Hrana je postala mamac za – kill bait igru, mamac za ubijanje u Igri gladi na cionacistički način..
Zapadni čovjek otići će u kino pogledati Igre gladi. Uživat će u iščekivanju hepienda i katarze. Uzdizat će se kulturno gledajući visoku holivudsku filmsku produkciju. Ali za realnost igara gladi u Gazi neće imati živaca. Neizdrživ je život bez hepienda.
Istina se kotrlja sporednim ulicama. Pozdravljaju je sporedni ljudi, oni koji su sami sebe osudili na nevidljivost. Oni će tamo ostati i kada Istina stigne na trgove, danas za Istinu negostoljubivih gradova.
Kill bait (u svojoj nedigitalnoj varijanti) je vjerojatno najzloćudnija metoda cionacističkih fanatika. Ubijanje je obuklo ruho humanitarnog karaktera. Osim toga, ne ubijaju više Izraelci nego Amerikanci. Djelo je to institucije kojoj je središte u Zürichu, dakle riječ je o europskoj firmi. Za sve su krivi neki drugi… Dnevno ubiju više Palestinaca jeftinim mecima nego skupim granatama i dronovima. Osim toga, pred strojnice dolaze gladni i nenaoružani. Meta sama dolazi na nišan.
Da bi se nahranili Palestinci moraju svojim životima zadovoljiti okrutnu zvijer koja se iz svoje špilje pojavljuje samo da bi ubijala. Svemirski odjeveni plaćenici mogu ubijati bez skrivanja iza zidova. Bez snajpera. I nijedan plaćenik neće biti kažnjen. Oni rade za režim koji upravlja polugama svjetske ekonomije, svjetske politike i svjetskih medija.
Koji je sljedeći korak zastupnika zla na Zemlji? Dosadašnja iskustva govore o metodi konstantne gradacije. Dakle, mogu se očekivati samo sve strašnije stvari, premještanja mjesta zločina, ali ne i odustajanje od ubijanja Palestinaca. Dakle, uvijek iznova sve snažniji udari zločinačke invencije.
Cilj ove metode stalnog povećanja količina i načina zločina je natjerati kolektivnu svijest čovječanstva da zaboravi na sva prošla nedjela i da bude sretno ako se s tim zlom sklopi bilo kakva vrsta primirja. Cionizam ubija u Gazi, na Zapadnoj obali, u Iranu, Libanonu, Siriji, povremeno i u drugim državama. Kad su pri kraju s municijom zatraže preko svog glasnogovornika Trumpa primirje. Za vrijeme primirja na jednom ratištu napadaju drugo ili treće.
Kill bait će ostati u povijesti ratovanja zabilježeno kao korištenje jedne od najsramotnijih metoda obračuna s nenaoružanim neprijateljem.