Oni se smiju dok ruše škole i bolnice
Na granate zapisuju šaljive poruke raskomadanoj palestinskoj djeci
Bez imalo samilosti u svom srcu
Upadaju u ruševine nečijih domova i vade iz latica intimni veš
Nečijih majki, sestara. supruga, kćeri
Bez imalo stida u svom srcu
Ako ništa onda zarad svojih majki, sestara. supruga, kćeri
Preoravaju svježe grobove svojim bagerima
Nedajući ni mrtvima da počivaju u miru
Zatiru čitave porodice da izbrišu jedan narod
Kako bi imali zemlju bez naroda
Za narod bez zemlje…
Oni ratuju protiv djece i ništa njima nije sveto
Kada nekoga rane ne dozvoljavaju vozilu Hitne pomoći
Da dođe prije nego ranjeni na smrt iskrvari
Oni govore “Ovo su ljudske životinje i mi ćemo njih istrijebiti!
Možda bacimo i atomsku bombu
a poslije napravimo aerodrom na mjestu na kome su živjeli,
zabavni park ili nešto drugo…”
Porušili su ljudske domove, bolnice, škole
Njihovo oružje nisu samo rakete, granate, meci
Oni izgladnjuju cijeli jedan narod na smrt
Ne dozvoljavajući da išta od humanitarne pomoći
Stigne na palestinsku trpezu
Ponekad nešto malo propuste
Da bi mogli ubijati one koji dođu sa praznim zdjelama
A nije im strano ni zakopavati žive ljude u masovne grobnice
Pa sad znamo da postoje i masovne grobnice za žive ljude
Kao za one mrtve
Najviše od svega vole kada spaljuju žive ljude
Bacajući bombe na izbjegličke šatore pored ruševina
Onoga što su nekad bili domovi nesretnim ljudima…
U Palestinu oni dolaze iz otete palestinske zemlje koju zovu Izrael
I iz cijeloga svijeta – uz blagoslov Zapadne civilizacije
Koja je u barbarstvu nadmašila sve prethodne
Da počine najbarbarskija nedjela
Da ruše, ubijaju, siluju i prodaju palestinsku zemlju
Po tenderima širom Amerike, Britanije, Francuske
Da se na masovnim grobnicama “tih muslimanskih divljaka”
Izgrade prelijepi tržni centri, možda neki Diznilend
I hotel sa mnogo zvjezdica
Nakon obavljenog posla vraćaju se tamo odakle su došli
Kao ugledni građani i članovi društa
Hijena, šakala i najotrovnijih zmija
Koje je ovaj svijet ikad vidio…
Nekad su bili savjest čovječanstva
Danas su samo narod bez savjesti
Brzo su prešli put od žrtve do dželata
Dok zatiru jedan narod
Koji će sutra biti savjest čovječanstva
U genocidu koji se uživo prenosi
Kao što se svaki dah čovjekov danas uživo prenosi
Da niko ne može reći
Da nije znao…
Ovaj svijet je jedno pogano i zlo mjesto
Na kojem raste ono čudovišno
Od hladnih zmijskih pogleda u neljudskim očima
Hladnija je jedino tišina iznad masovnih grobnica…
Elis Sofić