Autor: Gordan Ponjavić
Islamofobija nije bila spontana pojava. Bila je pažljivo dizajniran projekt – ideološki alat u službi imperijalnih interesa, osobito cionizma i uspostave države Izrael. Da bi se opravdalo naseljavanje, okupacija i brisanje palestinske prisutnosti, bilo je nužno prikazati islam – a ne samo Palestince – kao civilizacijsku prijetnju.
U toj logici, islam nije religija milijardi ljudi, nego trajni sigurnosni problem. Arapi nisu narodi, nego kolektivna opasnost. Cijeli muslimanski svijet se svodi na fanatizam, mržnju i nasilje. Taj narativ se godinama hranio kroz medije, holivudske filmove, političke govore i “rat protiv terorizma”. Svi su doprinosili istoj matrici – islam je problem, Zapad je rješenje, Izrael je štit.
I doista, neko vrijeme je taj projekt bio uspješan. Pristajalo se na ratove, bombardiranja, sankcije, represije. Glas onih koji su pokušavali razumjeti islam bio je marginaliziran. Islamofobija je bila glavni tok – društveno prihvaćena i politički korisna.
Ali taj projekt je danas propao.
Sve je više onih koji vide istinu: da se islamofobija koristila za opravdavanje kolonijalne politike, da je Izrael zločine skrivao iza retorike “obrane”, da su zapadne sile destabilizirale muslimanske zemlje ne zbog slobode, nego zbog kontrole resursa i utjecaja. Islam nije poražen – poražen je narativ koji je islam pokušao prikazati kao neprijatelja svijeta.
Zato danas islamofob više nije prijetnja. On je ostatak jedne propale propagande. Nije glas razuma, nego jeka iz prošlosti. On nije moćan, nego zbunjen. Ne vodi, nego ponavlja.
U stvarnosti, on je samo korisni idiot jednog imperijalnog sustava koji je izgubio kontrolu nad narativom. A danas, kad se sve više razotkriva istina, islamofob nije opasan – on je jednostavno gubitnik u vremenu koje ga je pregazilo.