(Iz ciklusa: Od rijeke do mora)
Cyrusu Ingersonu Scofieldu
Meceni je dosadno
pa on zove ludu s dvora:
„Prolazi mi dvorska ludo
ovaj život uzaludno.
Napisat se nešto mora“.
Gleda luda svog mecenu
pa mu veli “Blago meni,
kakvu ludost da ti pišem
kad te ništa ne veseli”
Mecena će: „Knjigu piši,
stariju no knjigu svetu.
U njoj narod nek’ moj bude
najjači na svijetu“.
„Ti si luda, reče luda.
Luđi si od lude svoga.
Knjigu staru da ti pišem
riječi nove – starog Boga.
Mogu samo nešto dodat’
Nešto tvoga, nešto svoga:
Tvoje želje za tvoj novac
staviti u usta Boga.“
„Piši Ludo i napiši.
Nevjernici da me slave
Nek se skupe. Nek pjevaju
Nema Boga bez države.“
„Al zapamti – luda doda –
Što napišem bit će tako.
Tvoj će narod vjerovati
U ludine riječi jako.“