Sead Alić
Dođe vrijeme kada se pokaže sva besmislenost akademskog promišljanja i ‘znanstveno utemeljenoga’ verificiranja istine. Teški oblaci, koje su najavili kupljeni mediji, prekrili su nebesa na kojima je nekada stolovalo univerzalno biće. Tenkovi i zrakoplovi s oznakama jedne vjere najavili su pohod spasenja svijeta oružanom silom. Rabini te vjere otvoreno, javno i nekažnjeno, najavljuju ubijanja ‘idolopoklonika’, a to su milijarde ljudi. Etničko čišćenje (čitaj: ubijanje, izgladnjivanje do smrti i protjerivanje) dovode ljudski razum ponovno “na rub pameti”. Teško je gledati i još teže shvatiti što se dogodilo ljudima jedne vjere, institucijama te vjere, organizacijama, udrugama, službenim predstavnicima i običnim građanima u čije ime se provodi ubijanje palestinskoga naroda.
Palestina boli svaku osobu koja je u vremenima razbijanja sustava morala, od tog morala nešto zadržala. Palestina je postala živa rana na mrtvom tijelu svijeta. No, krv Palestine ključni je dokaz da je zamrlo tijelo svijeta još uvijek živo.
Gaza je ono što je rani svijeta bilo potrebno. Da bi svijet shvatio otkuda virusi dolaze i kolike su njihove ambicije. Ranu treba očistiti. Gazu treba staviti na ranu svijeta.
Svjedočimo novom naletu fašizma na ljudsku historiju. Za razliku od dosadašnjih, koji su bile ishitrene i nepripremane, samo najave, aktualni fašizam učinio je sve što je uopće moguće napraviti da ga se ne prepozna i da u odjeći žrtve i demokracije umaršira strojevim korakom u naše živote.
Židovski fašizam najpodliji je i najbolje organizirani politički pokret ikada pokrenut u svijetu. Pokret je to koji se drznuo upregnuti boga u svoja borbena kola. Pokret je to kapitala koji se više nije zadovoljavao financirati tuđe ratove nego je pokrenuo svoj vlastiti. Pokret je to koji se gotovo stotinu godina pripremao da bi, uspostavljanjem države Izrael, krenuo u lokalne ratove globalnoga karaktera. S namjerom ‘oslobađanja svijeta’. Na način na koji se oslobađaju Gaza i Zapadna obala. Na način na koji je oslobađana Palestina u koju su se židovi useljavali jer ih Zapad nije htio.
Dva velika fašistička pokreta, talijanski fašizam i njemački nacional-socijalizam, vodili su ljudi koji su shvatili snagu medija i propagande. I Musolini i Hitler bili su propagandisti. No tek treći fašistički pokret, cionizam u svojoj završnoj cionacističkoj fazi, rasvjetljava ulogu propagande i medija. Benjamin Netanyahu mesija je propagandne laži i antikrist istine. Propaganda i proizvodnja laži dosegla je svoj vrh. Dalje nema. Predstoji samo otrežnjenje i pad.
Na formu govora i pisanja bitno utječu koordinate rata i mira. Uz zaglušujuće eksplozije granatiranja šatora u Gazi (jer je ostalo već porušeno) rečenica se približava skalpelu. Ona skida sloj po sloj ideologije. Ona restaurira prastaru sliku premazanu jeftinom ideologijom demokratičnosti.
Prvi fašistički pokret operirao je snagom medija novine. Musolini je imao svoj vlastiti medij kojim je širio ideju fašizma prebjeglu iz socijalističke ideje.
Drugi se fašizam okoristio snagom radijskih frekvencija. Hitler je bio i ostao najuspješniji iluzionist medija radija od svih koje je svijet upoznao.
Treći veliki propagandist, trećega fašizma, naslijedio je generacijski medijski rad cionističkoga projekta. Benjamin Netanyahu je znao da dolaskom na čelo izraelske vlade dolazi na čelo najsnažnijeg ikada stvorenog medijskog pogona. Mreža medija, najmanje stoljeće tkana, stajala mu je na raspolaganju kao tajno razorno oružje, dobro raspoređeno po svijetu, s uigranim ekipama profesionalaca. Trebalo im je samo dati zadatak.
Židovski fašizam povratak je ideje odabrane nacije svom izvoru – ideji odabranoga naroda. Talijanski i njemački fašisti željeli su biti veći židovi od židova, odabraniji od ‘odabranih’. Da bi to postigli istrebljivali su židove. Njihov neuspjeli naum proizveo je samo osudu svijeta, koju je židovstvo uspjelo kapitalizirati. Sredstva reparacije kao i odštete njemačkih i švicarskih banaka iskorištene su za financiranje novog fašizma. Stvorena je država koja je baštinila ulogu žrtve, koja je nastavila sa svim oblicima rada protiv kojih su se svojevremeno pobunili talijanski i njemački fašizam, te koja je prikrivanja radi, sve svoje potencijalne protivnike nazvala teroristima i fašistima.
Zašto je riječ o židovskom fašizmu?
Židovski fašizam je beskrupulozan. On ubija otvoreno, pred kamerama. On siluje pred kamerama. Izgladnjuje. Diže u zrak sve što je izraslo na palestinskoj zemlji. On otima, protjeruje, sakati. Istovremeno angažira svoje medije za proizvodnju lažne slike o svojoj prirodi.
U fazi svog odumiranja masovni mediji u smrt povlače cjelokupno društvo masovnih medija.
Uskrsnula je stara ideja vjerskoga rata. Njeni su odjeci vidljivi i u pozicioniranju bosanskohercegovačkog šibicara na visokoj nozi malograđanštine – Dodika. Vjersko je postalo opravdanje za političke smicalice. Huntington je te nove smjernice pokušao etablirati teorijom.
Ako se fenomeni ne nazovu pravim imenom presudit će nam naša naivnost. Ideja odabranog naroda preko fašizama Musolinija i Hitlera vratila se kući. Odabran može biti samo jedan odabrani narod. Ovaj izraelski svoju odabranost pravda bogom.
Realiziranja je politička ideja starih pisara koji su je dobro umotali u religijsko ruho. Na našem je vremenu skinuti ruho i postaviti dijagnozu.