Dana 5. listopada 2004. godine, 13-godišnja Palestinka Iman al-Hams ubijena je vatrom izraelskih vojnika u blizini vojne postaje Girit kod Rafaha, na jugu Pojasa Gaze.
Slučaj je izazvao veliku kontroverzu u Izraelu nakon što su objavljene snimke vojne radio-komunikacije. Iz njih se vidi da su vojnici vrlo rano prepoznali da se radi o mladoj djevojčici, dok je zapovjednik postaje, u javnosti poznat samo kao „Captain R.“, nakon pucnjave preko veze izvijestio da je izvršio ono što je opisao kao „potvrdu ubojstva“.
Kapetan je 2005. godine oslobođen svih kaznenih optužbi. Međutim, slučaj time nije završio. U građanskom postupku gotovo 17 godina kasnije izraelski sud zaključio je, prema standardu dokazivanja koji vrijedi u građanskom postupku, da je Iman već bila ubijena vatrom vojnika iz postaje prije nego što je Captain R. pucao prema njoj radi „potvrde ubojstva“.
Što se dogodilo kod postaje Girit?
Iman al-Hams živjela je u Rafahu i tog je jutra nosila školsku torbu. Našla se unutar područja koje je izraelska vojska smatrala posebnom sigurnosnom zonom oko postaje Girit.
Njezina obitelj kasnije je tvrdila da je zalutala na putu prema školi. Izraelska država tvrdila je da se namjerno približavala postaji, čiji su vojnici prethodnih dana bili izloženi napadima i upozorenjima o mogućim pokušajima infiltracije.
Kasniji izraelski sud prihvatio je argument da se incident dogodio u kontekstu vojne operacije i ozbiljne sigurnosne prijetnje. To je bilo presudno za kasniju odluku da država ne mora platiti odštetu obitelji.
Ipak, ono što je slučaj učinilo posebno kontroverznim bila je vojna radio-komunikacija snimljena u stvarnom vremenu.
Na snimci vojnik iz promatračnice opisuje osobu koju vidi kao:
„malu djevojčicu“
te zatim kao djevojčicu od otprilike deset godina koja je:
„prestravljena“.
Nakon prvih hitaca vojnici su preko veze javili da je djevojčica pogođena. Captain R. zatim izlazi iz postaje prema području gdje je ležala.
U radio-komunikaciji potom javlja:
„I ja sam potvrdio ubojstvo.“
Nakon toga preko veze izgovara rečenicu koja je postala jedan od najpoznatijih dijelova cijelog slučaja:
„Sve što se kreće u toj zoni, čak i ako je trogodišnjak, treba biti ubijeno.“
Snimke je 2004. objavila izraelska televizija, a njihov sadržaj detaljno je prenesen u tadašnjim izvještajima.
Je li kapetan pucao u Iman dok je ležala na tlu?
Ovdje je važno razlikovati svjedočenja, optužbe i ono što su različiti sudovi kasnije utvrdili.
Palestinski svjedoci tvrdili su da je Captain R. prišao ranjenoj djevojčici, ispalio dva metka prema njezinoj glavi, udaljio se, zatim se vratio i ispalio rafal.
Liječnik koji je pregledao Imanino tijelo nakon smrti izjavio je da je na njemu pronašao najmanje 17 prostrijelnih rana, uključujući tri rane na glavi.
Captain R. negirao je da je pucao izravno u njezino tijelo. Tvrdio je da je pucao u područje u njezinoj blizini zbog sigurnosne prijetnje.
Jedan od ključnih vojnika koji ga je prvotno teretio tijekom suđenja promijenio je svoj iskaz i priznao da dio ranijih tvrdnji nije bio istinit. To je ozbiljno oslabilo slučaj vojnog tužiteljstva.
Zbog toga nije korektno tvrditi da je kazneni sud pravomoćno utvrdio da je Captain R. djevojčici iz neposredne blizine ispraznio spremnik u tijelo.
Ali jednako tako nije korektno tvrditi da je kasniji pravni postupak utvrdio da nikakvog pucanja prema njoj nije bilo.
Vojni sud: Captain R. oslobođen svih optužbi
Captain R. nije bio optužen za ubojstvo Iman al-Hams.
Optužbe su uključivale nezakonitu uporabu oružja, ponašanje nedostojno časnika i ometanje pravosudnog postupka.
Dana 15. studenoga 2005. vojni sud Južnog zapovjedništva oslobodio ga je svih optužbi.
Sud je izrazio ozbiljne kritike na račun kvalitete istrage Vojne policije, dok su promijenjeni iskazi nekih vojnika dodatno oslabili tužiteljstvo.
Nakon oslobađanja Captain R. nije završio vojnu karijeru.
Naprotiv, unaprijeđen je u čin bojnika.
U ožujku 2006. izraelska vojska pristala mu je isplatiti 82.000 šekela, uglavnom za troškove obrane i vrijeme provedeno u pritvoru.
Nastavio je služiti na različitim operativnim i obučnim položajima. Tek 2014. objavljeno je da će napustiti vojsku u okviru šireg vala smanjenja broja osoblja. Ta odluka nije predstavljena kao disciplinska kazna za slučaj Iman al-Hams.
Presuda iz 2021. donijela je važan novi nalaz
Gotovo 17 godina nakon smrti njihove kćeri, Imanini roditelji i njezina ostavina vodili su građansku parnicu protiv izraelske države.
Presudu je 19. svibnja 2021. donio Okružni sud u Beershebi.
Sudac Shlomo Friedlander naveo je da će se prvenstveno osloniti na ono što je nazvao dvjema „zlatnim dokazima“: snimljenom vojnom radio-komunikacijom nastalom tijekom samog događaja i topografskim dokazima s mjesta događaja.
U jednom od najvažnijih dijelova presude sudac izričito navodi da je, prema građanskom standardu ravnoteže vjerojatnosti, utvrđeno da je:
Iman bila ubijena vatrom vojnika iz postaje prije nego što je Captain R. pucao prema njoj radi „potvrde ubojstva“.
To je izuzetno važna pravna nijansa.
Nalaz iz 2021. ne poništava oslobađajuću kaznenu presudu iz 2005., jer su u pitanju različiti postupci i različiti standardi dokazivanja.
Kazneni postupak zahtijevao je dokazivanje krivnje izvan razumne sumnje.
Građanski sud 2021. odlučivao je prema standardu pretežne vjerojatnosti i na temelju dokaza koji su bili pred tim sudom.
Sud kritizirao postupanje vojnika – ali obitelj nije dobila odštetu
Okružni sud otišao je i dalje.
Nakon što je već zaključio da se radilo o zakonski definiranoj „vojnoj/ratnoj operaciji“, sudac je dodatno analizirao ponašanje vojnika i zaključio da su postupali nemarno, protivno pravilima otvaranja vatre i međunarodnom pravu.
Međutim, upravo je pravna kvalifikacija događaja kao „combat action“ – ratne/vojne operacije značila da izraelska država prema domaćem zakonu uživa imunitet od građanske odgovornosti.
Zbog toga je tužba Imanine obitelji za odštetu odbijena.
Obitelj se žalila Vrhovnom sudu Izraela.
Dana 12. srpnja 2022. Vrhovni sud odbio je žalbu i potvrdio da se incident pravno mora tretirati kao „vojna operacija“ zbog čega država nije odgovorna za odštetu.
Vrhovni sud pritom je naglasio još jednu bitnu stvar: nakon što je niži sud utvrdio da postoji zakonski imunitet zbog vojne operacije, nije ni trebao nastaviti odlučivati o tome jesu li vojnici bili nemarni ili jesu li njihovi postupci bili protivni međunarodnom pravu.
Zbog toga su ti dijelovi presude iz 2021. ostali sporedni nalazi, a ne osnova konačne odluke o odgovornosti države.
Što je bilo sa školskom torbom?
Često se navodi da je nakon pucnjave utvrđeno da Imanina torba nije sadržavala eksploziv nego samo školske knjige.
Takvu verziju prenijeli su brojni tadašnji mediji. Guardian je izvijestio da je torba pogođena mecima nakon što ju je Iman ispustila, bez eksplozije, dok je Ynet kasnije također navodio da eksploziv nije pronađen.
Međutim, u građanskom postupku 2021. izraelska država iznijela je drugačiju verziju: zbog straha da je torba minirana i da bi stručnjaci koji joj priđu mogli biti izloženi snajperskoj vatri, torba navodno nije otvorena nego je zakopana oklopnim buldožerom.
Zato je preciznije napisati da nije potvrđeno da je Iman kod sebe imala eksploziv, nego kategorički tvrditi da je torba forenzički pregledana i da su u njoj pronađene samo knjige.
Tko je zapravo Captain R.?
Njegovo puno ime godinama nije bilo dopušteno objavljivati.
U izraelskim medijima i sudskim dokumentima pojavljuje se kao Captain R., odnosno kasnije Major R.
Poznato je da je bio druz, zapovjednik satnije u Shaked bataljunu brigade Givati. Sam je tijekom postupka tvrdio da su pojedini vojnici pokušali naštetiti njegovoj karijeri zbog sukoba unutar jedinice i činjenice da je on Druz, a oni Židovi.
Čak je i 2014., gotovo deset godina nakon događaja, Izraelski institut za demokraciju upozoravao da je sudska zabrana objavljivanja njegova identiteta još uvijek bila na snazi.
Zbog toga nije opravdano pripisivati mu puno ime na temelju nepotvrđenih internetskih tvrdnji.
Slučaj koji se nije završio oslobađajućom presudom
Priča o Iman al-Hams često se svodi na jednu od dvije potpuno suprotne verzije: ili da je vojni sud dokazao kako Captain R. nije učinio ništa sporno, ili da je pravomoćno dokazano da je osobno ubio djevojčicu ispraznivši spremnik u njezino tijelo.
Dokumentacija pokazuje mnogo složeniju sliku.
Nesporno je da je 13-godišnja djevojčica ubijena vatrom izraelskih vojnika.
Nesporno je da su je vojnici tijekom događaja preko radio-veze identificirali kao vrlo mladu djevojčicu.
Nesporno je i da je Captain R. preko iste veze rekao da je izvršio „potvrdu ubojstva“, nakon čega je izjavio da sve što se kreće u sigurnosnoj zoni treba biti ubijeno „čak i ako je trogodišnjak“.
Istodobno, vojni sud ga je 2005. oslobodio svih kaznenih optužbi.
Nakon oslobađanja bio je unaprijeđen i dobio je financijsku naknadu od vojske.
Ali gotovo dva desetljeća kasnije izraelski građanski sud zaključio je da je, prema građanskom standardu dokazivanja, Iman već bila ubijena vatrom vojnika kada je Captain R. potom pucao prema njoj radi „potvrde ubojstva“.
Njezina obitelj unatoč tome nije dobila odštetu.
Vrhovni sud Izraela 2022. definitivno je odbio njihov zahtjev jer je događaj pravno klasificiran kao vojna operacija za koju država uživa imunitet od građanske odgovornosti.
Više od dvadeset godina nakon smrti Iman al-Hams, upravo kombinacija snimljene radio-komunikacije, kontradiktornih svjedočenja, oslobađajuće vojne presude i mnogo kasnijih građanskih sudskih nalaza čini ovaj slučaj jednim od najkontroverznijih primjera rasprave o pravilima otvaranja vatre i odgovornosti izraelske vojske tijekom Druge intifade.
Izvori
- The Guardian, „Israeli officer: I was right to shoot 13-year-old child“, 23. studenoga 2004.
- The Guardian, „Not guilty. The Israeli captain who emptied his rifle into a Palestinian schoolgirl“, 16. studenoga 2005.
- Vojni sud Južnog zapovjedništva – izvještaj o oslobađajućoj presudi, studeni 2005.
- Okružni sud u Beershebi, predmet 5709-12-12, presuda od 19. svibnja 2021.
- Vrhovni sud Izraela, CA 6655/21, presuda od 12. srpnja 2022.
- Ministarstvo pravosuđa Izraela, pregled odluka državnog odvjetništva 2021.–2022.
- Israel Democracy Institute, analiza predmeta Ilana Dayan / Captain R., 2014.