(Iz ciklusa: Od rijeke do mora)
Dresiranim uniformama
Tražili ste ih u porušenim kućama.
U zatrpanim bunarima.
U džamijama koje lete.
U grobljima poravnatim mržnjom.
Jer, kao… nikad se ne zna!
Tražili ste ih, navođenim raketama.
Među gladnima – strojnicama.
Vatrom tražili po šatorima.
S neba – darovima.
Jer, kao… Hasbara…!
Tražili ste ih na glavama doktora.
Na prsima novinara.
U ruksacima ljudi koji su pomagali.
U dječjim rukama, na nogama, na čelu, oko vrata.
Jer kao… ne može biti da ih nema!
Zbog njih ste prekopavali kanalizaciju
Zabranjivali vodu i hranu
Odvodili u zatvore, mučili, silovali, ubijali.
Živjeli strah u vlastitoj sjeni.
Jer, drukčije niste znali ili smjeli!
A onda, kad ste krenuli na odmor od ubijanja,
one su vas čekale u lukama, restoranima,
na aerodromima, ulicama,
u snovima.
Jer, tako ste, eto… htjeli!
Sead Alić