𝗗𝘂𝗻𝗷𝗮𝗹𝘂𝗸 𝗻𝗮 𝗲𝗸𝗿𝗮𝗻𝘂, 𝗮𝗵𝗶𝗿𝗲𝘁 𝘂 𝗼𝗽𝗶𝘀𝘂 𝗽𝗿𝗼𝗳𝗶𝗹𝗮

U početku bijaše – poziv.

Max Weber, njemački sociolog, nije tražio Boga – ali ga je pronašao u knjigovodstvu. Pokušavajući objasniti zašto je baš Zapad stvorio kapitalizam, došao je do iznenađujućeg zaključka: zato što su ljudi vjerovali da ih je Bog pozvao – ne u samostan, nego na posao. Rad, štednja i red postali su oblik duhovnosti. Spasenje više nije dolazilo kroz molitvu, već kroz bilans stanja.

S druge strane, Karl Marx je zamijenio Boga historijom. Nema raja na nebu – ali ima revolucije na zemlji. Ipak, sve ide kroz fabriku, kroz rad, kroz brojke. Raj je samo premješten – s neba na proizvodnu traku.

U oba slučaja, duhovni život se preselio u tabelu. Bog je postao “nevidljiva ruka tržišta”, a moral – pitanje efikasnosti.

Islam je među muslimanima sve češće preveden na jezik tržišta.

Rezultat?

Vjera se nudi kao proizvod, a vjernici postaju potrošači – bez imuniteta, bez otpora, bez osjećaja da su promijenili vjeru za marketing.

Rizq (opskrba) više se ne prima – već se generiše. Pasivni prihod zamjenjuje nafaku. Ako ti aplikacija ne javlja da si zaradio dok spavaš – nešto nije u redu.

Sabur (strpljenje) je postalo emocionalna vještina. Vježba se na seminarima, koristi se u poslu. Ne da bi ostao dostojanstven – nego da bi preživio sastanak.

Zuhd (asketizam) je sada stil. Minimalizam, ali s dizajnom. Tri predmeta na stolu – svi s logom.

Bereket (blagoslov u imetku) je postao mjera efikasnosti. Ako nešto traje duže, a košta manje – to je “bereket”, kažu menadžeri.

Taqva (bogobojaznost) je zamijenjena brigom o imidžu. Nije problem šta je grijeh – nego šta će ostati na internetu.

Zekat (obavezna milostinja) više ne čisti imetak – već reputaciju. Daje se uz logotip i fotogaleriju. Bez publike – nema hajra.

Halal i haram više nisu duhovne granice – već etikete. Ako ima certifikat, sve drugo je fleksibilno.

Dunjaluk (ovaj svijet) više nije kušnja – nego pozornica. Sve se snima, bilježi i dijeli. Niko ne bježi od dunjaluka – svi ga žele optimizirati.

Ahiret (budući svijet) više nije vječnost – već “lično naslijeđe”. Ne pitaš se jesi li spašen – nego jesi li ostavio online trag.

Ummet (zajednica vjernika) se više ne gradi – on se prati. Ako reaguje na objavu – to je jedinstvo. Ako ne – to je kriza angažmana.

Amelu salih (dobro djelo) nekada je bilo između čovjeka i Boga. Danas mora biti “vidljivo”, “inspirativno” i – poželjno u HD rezoluciji.

Muslimani nisu izgubili vjeru – izgubili su jezik vjere. I zato im sve više toga djeluje poznato, ali sve manje sveto.

E. B. Neretljak