Piše: Dino Perica
Ako ste beskućnik, propalica, imate nagon za pljačkanjem, silovanjem i ubojstvima djece, žena, a Židov ste – dođite u Izrael i ostvarite svoje snove. Možete slobodno mučiti i masakrirati , ako imate takvih sklonosti.
Država Izrael će vam osigurati oružje i vojnu te policijsku potporu odlučite li se za gorespomenute akcije. Država Izrael vam jamči imunitet od bilo kakvog kaznenog progona, ako opljačkate, ubijete, masakrirate bilo kojeg Palestinca.
Kuće i imanja onih koje ste ubili ili opljačkali po kratkom postupku mogu postati vaši.
Javite se u najbližu izraelsku ambasadu i ostvarite svoj izraelski san.
Ovakav oglas nikad nije objavljen. Svjetska javnost bi se zgrozila.
Ipak, takvi oglasi se ponavljaju iz dana u dan na news tv kanalima, na stotinama portala, a svjetska javnost ne reagira.
Zar je onda riječ o prikrivenom oglašavanju?
Prema Zakonu o elektroničkim medijima (RH) i europskoj Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama, prikriveno oglašavanje je „predstavljanje u programima riječi, zvukova ili slika koje imaju svrhu promicanja proizvoda, usluge ili imena proizvođača, a koje bi moglo zavarati javnost glede svoje prirode, osobito ako nije jasno označeno kao oglas.”
Drugim riječima – oglas je prikriven, ako izgleda kao obična vijest, članak, intervju, objava na društvenim mrežama ili recenzija,
a u stvarnosti je plaćena ili dogovorena promocija.
Sad ćemo citirati običnu vijest BBC-a koju prenosi domaći portal:
“Kako piše BBC, izraelski doseljenici posljednjih su tjedana više puta napadali Kafr Malik, a napadi su se intenzivirali uz podršku izraelskih ministara koji zagovaraju širenje naselja. Prema podacima UN-a, samo u prva četiri mjeseca ove godine zabilježeno je 487 napada doseljenika na Palestince ili njihovu imovinu, a najmanje 181 Palestinac je ozlijeđen.”
Teško da bismo ovu vijest nazvali plaćenom promocijom. Donosi informacije o napadima, o stavu izraelskih ministara, o širenju naselja. Ipak, cijeli oglas s početka teksta je sadržan u te dvije rečenice.
Izraelski doseljenici se ne predstavljaju kao teroristi, iako teroriziraju i ubijaju autohtono stanovništvo, ne govori se o njima kao o židovima koji su se doselili tko zna otkud na palestinsku zemlju.
Podrška izraelskih ministara – jasno ukazuje kako cjelokupna država Izrael osigurava židovskim teroristima logistiku za njihove terorističke napade.
Širenje naselja – Izrael je okupirao palestinsku Zapadnu obalu i na području pod Palestinskom samoupravom grade nova naselja isključivo za židovske imigrante, što je u suprotnosti s rezolucijama UN-a i međunarodnom pravu.
Izostavljanje konteksta, izbjegavanje imenovanja židovskih imigranata teroristima i ubojicama, izbjegavanje osude izjava i stavova izraelskih ministara govori kako ipak nije riječ o vijesti, već o narativu.
A narativ u medijskom i komunikacijskom smislu označava sustavno oblikovanu pripovijest o događaju, sukobu ili temi, u kojoj su uloge aktera, moralne pozicije i jezični okviri unaprijed određeni.
Narativ nije samo skup činjenica, nego cijela konstrukcija značenja unutar koje se činjenice interpretiraju.
U kontroliranim vijestima, narativ funkcionira kao alat za ideološku konstrukciju stvarnosti pa unaprijed određuje tko je „agresor“ a tko „žrtva“, definira što je opravdano nasilje, a što zločin, propisuje koje su riječi dopuštene, a koje se izbjegavaju ili zabranjuju.
Održava se strogo kontroliranim izborom imenica, pridjeva, apozicija.
Ti jezični elementi nisu neutralni, oni proizvode emocionalni okvir koji navodi čitatelja na određeno moralno zaključivanje.
Tako se novinarski izvještaj pretvara u narativno upravljanje percepcijom kod publike.
U vlasnički i ideološki kontroliranim medijima, narativ se usklađuje s interesima financijera, oglašivača ili političkih pokrovitelja, što znači da su teme i akteri selektirani (što će se uopće prikazati), da je jezik standardiziran (kako će se o tome govoriti), a kontekst filtriran (što će se izostaviti ili naglasiti).
Možemo vidjeti i druge primjere.
“Obje strane”
„Izbijali su oružani sukobi i s jedne i s druge strane; obje strane optužuju jedna drugu za eskalaciju.”
Stvara dojam simetrije, da su strane jednako odgovorne i imaju istu vojnu i političku snagu i time prikriva stvarnu asimetriju (jedna strana posjeduje vojsku, zračne snage, savezničku potporu; druga je civilna i okupirana).
“Sukobi”
„Došlo je do novih sukoba između naseljenika i lokalnog stanovništva.”
Riječ „sukob” ublažava zločin pa se organizirani napadači i žrtve stavljaju u istu razinu. Pojam ‘sukobi’ umanjuje percepciju zločina (paljenje kuća, pljačka, ubojstva) i izraelsku odgovornost za njih.
“Doseljenici” umjesto „naoružani napadači / kolonijalni nasilnici/ židovski teroristi
„Doseljenici su izvršili napad na selo.”
Neutralan pojam „doseljenici” prikriva organiziranu, politički potaknutu kampanju nasilja i prisvajanja zemlje. Također se zanemaruje podrška koju izraelska politička tijela daju tim grupama.
“Samoobrana”
„Izraelske operacije su odgovor na napad Hamasa; riječ je o mjeri samoobrane.”
Fokusiranjem na ‘napad Hamasa’ se konstruira priča u kojoj su sve dalje izraelske akcije „odgovor”, čime se smanjuje odgovornost za nesrazmjerne udare koji ciljaju civile i civilnu infrastrukturu, škole, bolnice, vrtiće, sveučilišta, vjerske objekte.
Umjesto otvorene propagande, oglašavanja, tako vlasnici mediji i njihovi pokrovitelji i/ili financijeri stvaraju sofisticiranu konstrukciju “normalnosti” koja se perfidno podastire kao jedina razumna interpretacija stvarnosti.
Zahvaljujući toj interpretaciji, cijeli svijet zna kako je HAMAS oteo ‘oko 250 talaca’. Koliko ljudi zna da je u izraelskim zatvorima 10.400 političkih zatvorenika, da je Izrael oteo 3.376 Palestinaca koje drži kao taoce po zatvorima bez ikakve optužnice, da je Izrael oteo i drži kao taoce 320 palestinske djece i 88 palestinskih žena? Ne zna nitko, zato što mediji izvještavaju o palestinskim zatvorenicima, sugerirajući kako su osuđeni na temelju pravednog sudskog postupka, dok se u stvarnosti radi upravo o taocima!
Oglas s početka teksta, premda zamišljen kao groteska, nije daleko od stvarnosti koju svakodnevno konzumiramo u obliku „uravnoteženih“ vijesti. Samo što se u njima nasilje ne oglašava otvoreno, nego se prikriva narativom koji u slučaju Gaze izraelski zločin pretvara u samoobranu, izraelsku okupaciju u sigurnost, a palestinsku žrtvu u prijetnju. U svijetu u kojem mediji više ne prodaju informacije, nego tumačenja, istina se ne skriva zabranama, već izborom riječi. I zato ono što se u zakonima naziva „prikrivenim oglašavanjem“ u praksi postaje prikrivena propaganda – oglašavanje ideologije koja određuje tko smije ubijati nekažnjeno, a tko mora umirati u tišini.
Kad sljedećeg puta kliknete na rubriku ‘Rat u Gazi’ na bilo kojem portalu, znajte da vam se prodaje narativ koji služi za prikrivanje razmjera izraelskog genocida, razaranja i masakriranja stotina tisuća nenaoružanih civila, žena i djece. Samo jedna strana napada ljude u šatorima tenkovima, dronovima, topovima, avionima, samo jedna strana ima vojsku, samo jednu stranu financira i opskrbljuje oružjem i streljivom SAD, EU i Velika Britanija kako bi razarali Gazu i masakrirali djecu i civile,, samo jedna strana naoružava imigrante i huška ih na pljačke, paleži i ubojstva Palestinaca na Zapadnoj obali.
I samo jedna strana ruši škole, bolnice, vrtiće, džamije i crkve.
Izraelska strana.