Autor Dženan Skelić
Herman Voss, dekan medicine na Reich univerzitetu u Posenu, 1941. izjavljuje kako Nijemci moraju istrijebiti sve označene kao nedostojne života, prije nego oni istrijebe njih. Nešto, što se s obzirom na Hipokratovu zakletvu ne bi očekivalo od ljekara, te se može na prvu zaključiti, kako vjerovatno Nijemci, tih nesretnih godina nisu držali do etike, niti liječničke, niti bilo koje. No takav bi zaključak bio krajnje pogrešan i netačan. Naime, etika je u isto vrijeme bila ne samo prisutna na srednjim i visokim školama, a posebice na medicinskom fakultetu, već je bila iznimno važan dio svakodnevne društvene retorike te se na njoj iznimno insistiralo, a posebno se od liječnika očekivalo da učini sve što je u najboljem interesu pacijenta, no pod pacijentom vrijednim empatije, brige i skrbi podrazumijevao se isključivo “čistokrvni arijevac”, jedinka vrijedna života i postojanja, dok se sve ostale smatralo nedostojnim “zraka koji dišu, odnosno kojeg zagađuju”.
U Voss-ovoj izjavi, od iznimne su važnosti dvije fraze: “nedostojni života” i “prije nego”. Ove dvije fraze su temelj “konačnog rješenja”, koje je kao rezultat imalo stravičan genocid nad Jevrejima.
Prva fraza targetira žrtvu progona, torture i uništenja, kao prirodnu, Bogom danu metu, kao evolucijsku grešku, moralni škart, genetsku malformaciju, čije postojanje i opstanak nisu zdravorazumski prihvatljivi, a druga fraza to sve opravdava i prikazuje neizbježnim, i obaveznim činom samoobrane i zaštite vlastitog postojanja, a u konačnici poprima i mitološki karakter obvezujuće borbe “dobra protiv iskonskog, postojećeg ili nadolazećeg zla” utjelovljenog u toj žrtvi.
Svjedoci smo, kako ta ista dehumanizirana žrtva, već nakon par godina, odnosno od 1948. pa na ovamo, otpočinje proces sistemskog progona i torture nad drugim narodom, koji kulminira već dvogodišnjim dešavanjima u Gazi, za koje neki međunarodni, državni, politički i financijski faktori kažu, da je genocid, a neki drugi da nije.
Gore od te dileme, da li je to što Jevreji čine Palestincima genocid ili ne, je ustrajavanje ne samo Izraela, kao počinioca, već i mnogih drugih, koj ih podržavaju, na tome da se nađe opravdanje za takav užasni oblik dehumanizacije, torture, mučenja, iživljavanja i bezumnog i besmislenog uništavanja cijelog jednog naroda i “konačnog čišćenja teritorija namjenjenog odabranom narodu”.
Najvažnije pitanje međutim nije, da li je ovo genocid, već da li je ovo novi oblik nacizma, kojem smo svjedočili u prošlom stoljeću? Da li su cionisti novi nacisti?
Radi boljeg pregleda i razumijevanja argumentacije, istu ću dati u taksativnom obliku. Naime, cionistički režim je nedvosmisleno pokazao ili iskazao sljedeće:
- 80 godina su ne-Jevreje, odnosno muslimane i hrišćane tretirali na područjima pod svojom kontrolom, kao građane drugog reda, sa umanjenim pravima na slobodu kretanja, organizovanja, govora i iskazivanja stavova i volje, što je identično ponašanju Nacista spram “drugih”, te torturi južnoafričkog aparthejda nad crncima (rasna supremacija=nacisti)
- 80 godina su hapsili, zatvarali, mučili i ubijali ne-Jevreje, bez prava na pravedno suđenje, bez prava na pravnu zaštitu, bez poštivanja elementarnih ljudskih prava, poput nacističkih progona prije Kristalne noći
- (zbog ove prve dvije stavke su SAD nasilno srušile ili potpomogle rušenje mnogih političkih sistema, prije svega onih pod muslimanskom većinom, pravdajući to borbom za demokratiju i slobode diljem svijeta)
- prvih decenija borbe za državu Izrael vršili su terorističke napade diljem svijeta, masakrirajući civile i stvarajući osjećaj nesigurnosti i straha, a da bi se iz tih terorističkih pokreta formiralo njihovo kompletno političko vodstvo, pri čemu u suštini nikada nisu prestali vršiti terorističke napade u zemljama okruženja, već su ih prikrili pod krinku “legitimnih” vojnih operacija
- (zbog ove stavke i pod samom sumnjom u postojanje terorističke prijetnje SAD su napale i razorile mnoge islamske zemlje)
- Nakon formiranja države Izrael, nisu prihvatili postojanje slobodne i neovisne teritorije palestinskog naroda, već su krenuli u agresivnu, militantnu okupaciju njihove zemlje, iako su već prethodno sa teritorija na kojem su formirali svoju državu masovno raselili i prognali te iste Palestince, između ostaloga u pojas Gaze
- (ova agresija i osvajačka politika nije tolerirana niti jednoj drugoj državi osim Izraelu, da bi čak od strane mnogih bila podržavana i gledana blagonaklono sa razumijevanjem)
- Nakon formiranja države ulazili su u ratne sukobe sa lakoćom i žarom, napadajući na susjede sa namjerom prisvajanja teritorija, ali i demonstracije vojne moći i sile
- (ovakvo ponašanje SAD nisu nikome dozvoljavale osim sebi i Izraelu)
- 80 godina Izrael dozvoljava, odobrava i potiče svoje stanovništvo, da nasilno, progonom Palestinaca sa njihove teritorije zauzima ta područja te ih naseljava isključivo Jevrejima, pri čemu, ti isti jevrejski doseljenici imaju pravo nositi i upotrijebiti vatreno oružje, dok je posjedovanje kamena u ruci palestinskog dječaka decenijama tretirano kao teški zločin na koji slijedi sankcija i odmazda, pri čemu su decenijama ubijana palestinska dječica bez da je itko za to ikada odgovarao, iz čega jasno slijedi da su ne-Jevreji u Izraelu tretirani kao niža vrsta, no strašnije od nedostatka izraelske empatije za palestinsku ubijenu djecu je nedostatak iste kod civiliziranog ostatka svijeta dugih 80 godina
- Iz izjava izraelskih lidera, političara i običnih građana jasno proizlazi, da sve ne-Jevreje smatraju nižim bićima, da Jevreje smatraju “izabranim narodom”, da gaje kult “nad-rase”, da nemaju empatiju za ne-Jevreje, njihovu patnju i nesreću, odnosno da uglavnom podržavaju svaku vrstu zločina nad ne-Jevrejima, prije svega muslimanima, podržavajući njihov progon, ubijanje i totalno uništenje, uključujući i djecu, smatrajući ih “nedostojnim života” baš kako su njih definisali nacisti
- Očito je, kako Izrael promiče obrazloženje i opravdanje za svoje rasističko i genocidno djelovanje, upakirano u opravdanost prevencije neprijateljskog djelovanja i nanošenja štete, odnosno djelovanja kontra potencijalne, uglavnom imaginarne prijetnje, pri čemu oni “uništavaju druge jer moraju, kako ovi ne bi napali njih” baš kako to objasni i nacista Voss sa početka priče
- Čitav projekat istrebljenja drugih prikazan je u mitološkoj funkciji borbe “dobra protiv zla” čija kulminacija podrazumijeva uzvišeni položaj izraelskog naroda, kao “gospodara” Svijeta, kao “rase nad rasama”, kojima je obećana vlast nad zemljom i drugim “nižim narodima”, a što je više nego jasna aluzija na narative primjerene Ahnenerbe.
Ne treba nimalo mašte, da bi se karakteristike ovakve naracije, djelovanja i mitologije zvaničnog Izraela prepoznale, kao preslika nacističke ideologije i djelovanja za vrijeme Trećeg Rajha. Ovdje govorimo o: odabranom narodu Izraela, koji se ne razlikuje od odabranog naroda zamišljenih Arijevaca; govorimo o nadrasi, koja je dominantna svim drugim polu-ljudskim rasama, što nije ništa drugo do identičan oblik dehumanizacije kakav su nacisti promovirali o “rasnoj čistoći”; govorimo o imaginarnoj prijetnji koju predstavljaju ne-Jevreji za Jevreje i njihov kosmički projekat, što je identično nacističkom označavanju Jevreja, komunista, Roma, homoseksualaca, kao prijetnje po rasu i projekat; govorimo o pravu na teritorije na kojima su Jevreji “oduvijek” živjeli, što se ne razlikuje od okupacije Poljske kao “izvornog prava” na njemačke teritorije; govorimo o toleranciji velikih sila na ovakvo ponašanje, poput američkog, britanskog i francuskog toleriranja okupacije Poljske i progona komunista i Jevreja.
Cionizam je dakle isto što i nacizam, protokol i djela su im ista, a razlika je u vremenskom rasponu za provođenje plana i nedostatku svjetskog osjećaja krivnje spram Židova, koji spram Nijemca nisu imali. Ostalo je sve isto. Europa i Amerika su zatvarale oči pred Hitlerovim ludilom i zločinima, jer je predstavljao potencijalnu branu komunizmu, pa čak možda i njegovo uništenje, kao što danas Natanjahu ima zeleno svjetlo ne bi li oslabio ili možda čak uništio imaginarnu islamsku prijetnju.
Tačno je Europo, da neprijatelj moga neprijatelja meni može koristiti, ali to ne znači da mi je prijatelj i da možda nije veća prijetnja, koju ne prepoznajem. Većina maski ne služi da uplaši, već da svojom primamljivošću prikrije zlo, te mu da priliku da se razvije, ojača i da vam se dovoljno približi.