Zamišljam dan kada CNN, BBC, Le Monde i Deutsche Welle prekidaju program da jave: “Palestinsko pitanje je riješeno.” Na naslovnicama New York Timesa i Guardiana – nasmijani izraelski i američki generali, ispred njih ruševine Gaze koje se još dime, a iza njih razvijen transparent: Mission Accomplished. Predsjednici i premijeri Zapada šalju izjave: “Počinje novo doba mira” – uz golubicu koja u kljunu nosi maslinovu grančicu.
Kad Palestinaca više ne bude, Evropska unija će konačno “priznati palestinsku državu” – na papiru, bez naroda koji bi u njoj živio. U Strasbouru će govoriti o “trijumfu ljudskih prava”, dok Pariz i Berlin u tišini potpisuju nove ugovore o vojnoj saradnji s Izraelom. Washington će prirediti “Samit mira” – s istim diplomatama koji su godinama odbijali prekid vatre, sada pod reflektorima i uz šampanjac.
Kad Palestinaca više ne bude, britanski premijer će izjaviti da je “uvijek vjerovao u rješenje s dvije države” – samo što je druga država sada trgovački centar na obali mora. Kanada će pustiti u opticaj poštansku markicu “Slobodna Gaza” sa sitno utisnutim logom energetske kompanije, a Australija će poslati hor policijske akademije da otpjeva “Imagine” ispred izraelske ambasade, dok kamere prenose suze ambasadora.
Kad Palestinaca više ne bude, UN će svečano ugasiti UNRWA-u – uz vatromet, orkestar i izložbu fotografija “nekadašnje humanitarne krize”. Amnesty International i Human Rights Watch objaviće saopštenje da je “ohrabrujuće vidjeti kako su ljudska prava vraćena” – jer više nema naroda čija su prava kršena. Gazu će prekriti sjaj staklenih nebodera: londonski City otvorit će “Freedom Stock Exchange”, američki fondovi pretvoriće obalu u luksuzne marine, a holandski arhitekti nacrtati “Spomenik miru” na mjestu gdje su nekada bila dvorišta UN škola.
Kad Palestinaca više ne bude, i Jerusalem će konačno “udahnuti punim plućima” – bez “tereta podjela” i “opterećenja svetih mjesta”. Zidine će biti ofarbane u boje brendova, a stari grad će postati najveći “open-air” muzej pod pokroviteljstvom američkih i evropskih kompanija. Na Brdu hrama organizovat će se “Međunarodni festival mira” uz vatromet i koncert globalnih pop-zvijezda, dok će zapadni političari nazdravljati šampanjcem na terasama hotela s pet zvjezdica.
Kad Palestinaca više ne bude, zaljevske zemlje će konačno otvoriti novo poglavlje “bratskih odnosa” s Izraelom – zajedničke investicije, vojni sajmovi i parade luksuza. Dubai će organizovati EXPO “Mir na Bliskom istoku – nova vizija”, a Rijad će uvrstiti Tel Aviv u listu “Top 10 destinacija za halal luksuzni turizam”. Katarski “sportski” kanali više neće trebati komentatore za palestinsko pitanje, pa će umjesto toga prenositi golf turnire iz Negeva. Al Jazeera više neće postojati – ne zato što je ugašena, nego zato što su joj svi novinari ubijeni.
A tada će početi čuda.
Kad Palestinaca više ne bude, u Kijevu će, pred kamerama, Putin i Zelenski, u bijelim košuljama i s zavrnutim rukavima, zajedno saditi maslinu, dok dječiji hor pjeva “We Are the World” a dronovi snimaju iz zraka.
Kad Palestinaca više ne bude, na Balkanu će se brisati granice – Bosna će se slagati kao cjelovita slagalica, a u Vukovaru će hrvatski i srpski ministri, ruku pod ruku, odigrati kolo pod vatrometom i zvukom tambura.
Kad Palestinaca više ne bude, ledeni vrhovi će se vratiti na Himalaje i Grenland, dimnjaci će prestati pušiti, a Pariz će mirisati na lipu umjesto na izduvne gasove.
Kad Palestinaca više ne bude, na granici dvije Koreje Kim Jong-un i južnokorejski predsjednik presjeći će crvenu vrpcu prvog McDonald’sa, dok se s razglasa smjenjuju državne himne i reklame za Happy Meal.
Kad Palestinaca više ne bude, Karakas će ličiti na Ženevu, sa švicarskim bankama i hotelima s pet zvjezdica, a turisti će hvaliti “novu Venecuelu” na TripAdvisoru.
Kad Palestinaca više ne bude, Aleppo će ponovo blistati – miris začina i kafe širit će se iz novih kafana u starim ulicama popločanih kaldrmom.
Kad Palestinaca više ne bude, Liban će vratiti staro ime – “Švicarska Bliskog istoka” – bulevari će biti osvijetljeni, vlast stabilna, plaže pune, a agregati zauvijek ugašeni.
Kad Palestinaca više ne bude, prestat će izgladnjivanje, ubijanje i zatvaranje djece – barem na karti svijeta. Od Sredozemnog mora do Jemena zavladaće novi slogan: “Sigurnost, mir i investicije”, a svi koji su gledali i šutjeli proglasiće se herojima mira.
Kad Palestinaca više ne bude, biće mir. Onaj mir u kojem nema više pitanja, ni zahtjeva, ni prava na povratak. Samo ugovori, investicije i turistički slogani: “Otkrijte Izrael – od Sredozemnog mora do Jordana.” A u fusnoti: nekada poznato kao Palestina.
Kad Palestinaca više ne bude, neće biti ni sjećanja da su ikada postojali.
E.B. Neretljak