„U tišini između straha i eksplozija, mi žene smo stupovi svakodnevice, iako smo i same slomljene iznutra.“
Autorica: Ružica Ljubičić
Život žena u Gazi ispunjen je nepodnošljivom neizvjesnošću. To je život u prostoru između eksplozija i vriska, između osjećaja kruljenja u želucu i olakšanja kada ih zaobiđe izraelska agresija. Istodobno, to su i trenuci iskre radosti kada vide svoju djecu živu i nasmijanu. To je i osjećaj mira kada ramazanski post dožive kao istinski blagoslov. To su i trenuci nade kada prepoznaju podršku upućenu Palestini. Nijedan dan nije siguran, a ni sutrašnjica nije izvjesna, ali istodobno postoji otpor koji blista jače od bilo koje bombe ispaljene od strane IDF-a. Jedna od tih hrabrih žena Palestine jest i Reham Khaled El-Hayek. Njezino svjedočanstvo donosimo u nastavku.
Život u Gazi
Reham El-Hayek rođena je i odrasla u Gazi. „To je grad koji živi u mom srcu unatoč svoj boli. Cijeli život živim u Gazi. Nikada nisam upoznala drugi dom; to je moja domovina, moje sjećanje i sve što imam“, kaže mlada majka. Njezina djeca zovu se Walid i Maryam. Prije genocida živjela je svoju svakodnevicu, odlazila na posao, družila se s prijateljima, imala ambicije, snove. Njezina profesija povezana je s medicinom i skrbi za druge. Stručnjakinja je u području medicinskih znanosti. „Naš život bio je jednostavan, pun izazova, ali je ipak nosio tračak nade. Trudili smo se živjeti što normalnije, pronalazeći radost u malim stvarima i sanjajući bolju budućnost za našu djecu“, opisuje svoju prošlost. Okupacija je bila prisutna u svakom detalju njenog života, od blokade do stalnog straha. Ali nakon 7. listopada 2023., sve je postalo mnogo opasnije i bolnije. Mlada Palestinka priznaje da njene rane i rane njene obitelji nisu samo fizičke, već duboko emotivne. „Ostao nam je stalni strah, nepodnošljiva tuga i bolna sjećanja koja nikada ne nestaju.“
Kako utješiti djecu u smrtnoj opasnosti?
Najteža bol majke jest gledati vlastitu djecu u opasnosti, a još je teži osjećaj bespomoćnosti kada im želi pomoći, ali ne može, jer postoje okrutne cionističke sile koje su majke i djecu učinile metama. Za takvo iskustvo potrebna je nadljudska snaga kako bi se izdržalo.
„Bila sam jako uplašena, ne za sebe nego za svoju djecu. Jedna od najtežih stvari bila je gledati pitanja u njihovim očima, ‘Zašto se ovo događa?’, i nemati odgovor koji bi ih mogao utješiti”, govori Reham. „Govore: ‘Mama, gladan/na sam’, ‘Zašto je ova buka tako glasna?’, ‘Želimo sigurnost’, ‘Bojimo se’. Jednostavne riječi, ali mi slamaju srce”, dodaje. „Najteži trenuci bili su oni kada smo se okupljali na malom prostoru, čekajući bombardiranje, držeći se jedni za druge i pokušavajući djelovati snažno pred djecom, dok su nam srca drhtala”, priznaje medicinska stručnjakinja.
Ono što Reham daje snagu njoj i njezinoj obitelji jest vjera. U trenucima kada se sve čini nesigurnim, ona joj pomaže da izdrži kroz patnju i da vjeruje kako nakon gorčine, straha i boli dolazi olakšanje i milost od Boga. Ta unutarnja snaga postaje oslonac kada vanjski svijet gubi svaku stabilnost.
Reham govori iz prostora koji je istodobno obilježen gubitkom i neugaslom nadom. „Volimo život, sanjamo i želimo živjeti u miru. Palestina nije samo vijest o ratu. Palestina je zemlja puna dobrih ljudi koji zaslužuju život”, poručuje ona, naglašavajući ljudskost koja se često gubi u političkim i nasilnim narativima.
I žrtva i heroina
„Žrtva sam nepravde, ali sam i heroina jer izdržavam, nastavljam dalje i pokušavam zaštititi svoju djecu te im pružiti nadu unatoč svemu”, ističe Reham. U njezinim riječima sažima se paradoks svakodnevice u kojoj se golo preživljavanje pretvara u oblik otpora.
„Biti žena u Gazi danas znači živjeti svaki dan istodobno između straha i snage. To je život u kojem se budućnost ne planira, nego se preživljava iz sata u sat, iz dana u dan.“ Naglašava da se ne razmišlja mnogo o sutrašnjici, već o tome kako sigurno proći kroz danas. Dodaje da žene nose golemu odgovornost za svoju djecu i obitelji, čak i u najtežim uvjetima, nastojeći biti njihov izvor utjehe dok je sve oko njih nestabilno. „U tišini između straha i eksplozija, mi žene smo stupovi svakodnevice, iako smo i same slomljene iznutra“, zaključuje hrabra Reham.
Prisutan je bol, gubitak i dubok psihološki pritisak, ali u svakoj ženi u Gazi postoji nepokolebljiva odlučnost da nastavi dalje, bez obzira na sve. Ta snaga je postojana, vidi se u svakom pokušaju zaštite djeteta i u svakom danu koji se preživi. Jednostavno rečeno, iscrpljene su, ali nikad ne odustaju. I upravo u toj tihoj ustrajnosti, u svakodnevnoj borbi za život, ogleda se njihova najveća hrabrost koja nema cijenu. Zbog toga prenosimo priče Reham, ali i ostalih Palestinki. Prazni otupjeli svijet treba hitno da čuje njihove glasove i da im se probudi svijest.
Ovu iznimnu ženu možete pratiti na instagram nalogu @rehamelhayek i na taj način pružiti joj empatiju, podršku i solidarnost. Ona to veoma cijeni kao da ste joj dali cijeli svijet na dlanu.